 |
| Eva Šustar, Rječina |
Osmoga srpnja u grad Rijeku usidrio se
kruzer Elizabeth. Iz engleskog kruzera izašli su engleski turisti. Na 35
°C nosili su slamnate šešire koje su kupili na obližnjem štandu. Jedan od tih
Engleza sa slamnatim šeširom bio je Credence Schoffield. Credence je bio
diplomirani pravnik te je radio kao savjetnik jednog britanskog ministra.
Nakon organizirane šetnje po Korzu i
Trsatu turisti su slobodno lutali po gradu i trošili novce na precijenjene
suvenire i hranu. Ali nisu trošili stvar samo na jednu stvar. Vodu. Vodu su
Englezi nabavljali na brodu. Punili su brodske kanistre u Londonu. Ali prof.
Schoffield bio je učen čovjek. Nakon pomnog istraživanja u svom jednosobnom
stanu saznao je da Rijeka navodno ima najbolju vodu na svijetu. Saznao je i da
na Korzu, glavnoj riječkoj ulici, postoji jedna, kako to stanovnici grada zovu,
špina. Znao je učenjak da mora kušati vodu Grada koji teče. Ali kada je došao
do špine, ugledao je žutu vrpcu koja je okruživala špinu te jedan znak na kojem
je pisalo: „NE RADI!“
Otišao je u obližnju trgovinu i
zatražio riječku vodu. No, na njegovu žalost, riječka voda nije se prodavala.
Prodavačica Marica rekla je profesoru da se sve gradske špine popravljaju, no
da bi mogla raditi špina na vrhu Trsatskih stuba. Pomalo frustriran Schoffield
hodao je prema stubama prisjećajući se uputa drage prodavačice. Došao je do dna
stuba, a kada je pogledao prema gore, učinilo mu se da se stube pružaju unedogled.
Stariji čovjek taman se spustio, prošao pored profesora te rekao nešto na
hrvatskom, što profesor, naravno, nije razumio. S knedlom u grlu krenuo je
prema gore. Znojan i uspuhan, htio je odustati, čekati da ga netko odnese do
vrha ili dna, no vidio je svjetlo na kraju tunela. Metalna špina sjajila se na
ljetnom suncu. Iz nje je tekla mrzla, bistra voda. Riječka voda.
Uživajući u osvježavajućoj svježini
riječke vode, profesor je odlučio kako mora ostati u ovom prekrasnom gradu s
najboljom tekućinom na svijetu. Zaposlio se kao profesor na fakultetu te pio riječku
vodu kad god bi mu grlo postalo suho.
Alek Blečić