 |
| Eva Šustar, Valovi |
Bio je to moj prvi dan u Rijeci. Srpanj, sezona mora i
plaža. U Rijeku sam došao kasno navečer te se nisam stigao odmah kupati.
Smjestio sam se u hotelu Continental. Raspakirao sam se i
taman kad sam išao u krevet, naišao sam na brošuru na noćnom ormariću. Slika prekrasne plaže, more bistro i čisto, savršeno mjesto za ručnik, ali i za
morske egzibicije – skakanje na glavu.
„Pećine!“ pročitao sam natpis na vrhu
brošure.
„Zanimljivo,“ pomislio sam, „plaže u
pećinama. To moram posjetiti.“
Nažalost, nigdje nisam uočio informaciju o točnoj
lokaciji. Morao sam se snaći. Išao sam spavati s tom prekrasnom plažom u
mislima.
Kad sam se probudio, spremio sam ležaljku, sendviče
i časopise što sam brže mogao. Bio sam jako uzbuđen. Izašao sam iz hotela, ali
sam zaboravio onu brošuru. Nisam mislio da će to biti problem.
Kad sam bio na ulici, pitao sam prvu osobu na koju sam
naišao gdje se nalazi ta plaža u pećinama. Čovjek me čudno pogledao, i odgovorio:
„Pa kakva je to plaža u pećinama?“ Nakon toga otišao je sa zbunjenim pogledom.
„Kakav građanin, ne poznaje svoj grad?“
pomislio sam, no nisam pustio da mi to pokvari raspoloženje.
Samo moram naći nekoga tko poznaje Rijeku. Koliko bi to moglo
biti teško? Nakon tri minute susreo sam drugu osobu te pitao isto pitanje, i,
na moje čuđenje, dobio identičan odgovor. Sad sam već bio zabrinut.
„Da nisam možda sanjao tu brošuru?“ počeo
sam razmišljati.
„Ma nisam, sigurno, imao sam je u
vlastitim rukama!“
Nakon još par susreta postao sam očajan, nitko nije znao
gdje se nalaze te pećine! Imao sam osjećaj kao da gubim razum.
„Možda mi ne treba odlazak na plažu, već
posjet doktoru!“
Odustao sam od pećina, jer sam postao uvjeren da ta plaža
stvarno ne postoji. Nakon pola sata ispitivanja ljudi o nepostojećoj plaži samo
me zanimalo gdje se nalazi bilo kakva plaža u Rijeci.
Prva osoba koju sam pitao odgovorila mi je: „Imate jednu
jako lijepu plažu na Pećinama!“
Frane
Livić