Intervju: Luka Poklepović (Pokle)

Pokle (privatna fotografija)

Zamislite sljedeću situaciju: vedar je i sunčan dan, prolazite riječkim Korzom koji vrvi ljudima, svima se žuri, na posao, u školu ili na kavu, s prolaznicima se gotovo nemoguće mimoići u toj silnoj gužvi. Šećete opušteno, okruženi gradskom vrevom, zadubljeni u vlastitim mislima. Pssst! Pažljivo osluškujte. Čujete li? U tom vrtlogu zvukova koji do vas iz okoline dopiru najednom u daljini čujete melodiju. Čini li vam se poznato? Hitovi su to poznatih svjetskih glazbenika kao što su Beatlesi, Blink-182 ili Oasis. Vaše vas uši ne varaju, a te melodije koje nerijetko možete čuti u centru grada dopiru iz gitare mladog riječkog kantautora Luke Poklepovića, frontmena benda Pokle. Ovaj 20-godišnji glazbenik samo je jedno od novih imena na riječkoj rock-sceni. U nastavku donosim intervju u kojem možete saznati nešto više o Luki, njegovoj glazbi, karijeri s bendom, nastupima te životu mladog glazbenika u Rijeci.


Pokle

Kako je došlo do toga da osnuješ vlastiti bend, što je potaknulo tvoju ljubav prema glazbi?

– Ljubav prema glazbi kod mene je započela još u ranoj dobi, pohađao sam osnovnu glazbenu školu gdje sam svirao harfu. Gitaru sam prvi put uzeo u ruke prije otprilike četiri godine, kada se i razvila ideja da osnujem bend. S tatom sam u Opatiji promovirao svoj prvi EP „Život je dosadan“ kada sam sasvim slučajno upoznao mamu od Karoline, naše bubnjarice, koja me spojila s Karolinom i basistom Ivanom. Tu je sve počelo i sve je nekako sjelo na svoje mjesto za Pokle.

Što te motivira da stvaraš glazbu; težiš li isključivo uspjehu ili te nešto drugo motivira?

– Jednostavno volim svirati i stvarati nešto novo za što ponosno mogu reći da je moja vlastita kreacija, to me najviše i motivira – želim zadiviti najprije samoga sebe, a zatim i publiku glazbom koju stvaram.

Koji su izvođači tvoji najveći glazbeni uzori i inspiracija?

– Kada sam tek započeo svirati, definitivno bih kao najveće uzore istaknuo bendove Blink-182 i Green Day, što mislim da se može čuti u nekim mojim ranijim pjesmama koje su prilično pop-punk. Osim njih svakako volim i U2, Oasis, Dire Straits i MxPx, no trenutno zapravo slušam jako puno različite glazbe iz brojnih žanrova, što mi također daje ideje što bih mogao ukomponirati u svoje pjesme. Trenutno su mi najdraži The Doors, Marietta i razni drum 'n' bass DJ-evi.

Tko u bendu ima glavnu riječ kada su u pitanju nove pjesme i smjer u kojem one idu?

– Naš proces stvaranja obično izgleda tako da ja smišljam ideju i tekst pjesme, bubnjarica Karolina napravi svoju „magiju“ na bubnjevima, a basist Ivan i ja se na kraju zabavljamo miksanjem i finalnim dorađivanjem pjesme. Ponekad dođe do nesuglasica jer oni više vuku u smjeru punka dok ja preferiram pop, ali na kraju svega uvijek nađemo zajednički jezik.

Kako bi odredio žanr glazbe koju stvarate u bendu?

– Iako se tu isprepliće puno žanrova, najjednostavnije bih rekao novi val pop-punka.

Kako izgleda tipičan proces pisanja nove pjesme za Pokle od prve ideje pa sve do konačnog objavljivanja? Koji ti je dio najdraži i zašto?

– Sve započne od neke moje ideje koju dobijem dok eksperimentiram na gitari ili sintesajzeru. Ponekad pišem tekst dok smišljam melodiju, a nekad napravim cijeli aranžman u programu pa tekst naknadno napišem. Kada završim aranžman, napravim demo snimku i pošaljem je ostatku benda, nakon čega zajedno smišljamo detalje te snimamo. Zasad smo samo jednu pjesmu napravili svi zajedno od početka do kraja i to je pjesma „Uzmi me“, ali nekoliko ih je trenutno u procesu izrade. S finalnom verzijom pjesme zatim odlazim do Zagreba kod bratića Maxa koji studira na fakultetu za režiju pa zajedno smišljamo, snimamo i montiramo spot. Najdraži mi je dio samo smišljanje pjesme i njenog aranžmana na početku.

Jesi li zadovoljan svojom dosadašnjom glazbenom karijerom? Da krećeš ispočetka, bi li nešto radio drukčije?

– Mislim da je zasada sve okej, zbog pandemije nam kao bendu fali nastupa, odnosno prilika da se predstavimo široj publici, ali bit će vremena i za to. Da krećem ispočetka, mislim da bih više eksperimentirao sa zvukom držeći se pritom okvira jednog žanra. Drugi EP koji smo izdali, „Zeleni dan“, za moj ukus, malo je previše šarolik u pogledu žanrova, ali mi je svejedno drag i bilo ga je zabavno raditi.


Luka Poklepović (privatna fotografija)

Nastupi

Kako se osjećaš dok si na pozornici, uživaš li više svirati na pozornici ili pred prolaznicima?

– Iako sam započeo svoj glazbeni put svirajući iz gušta s tatom na ulici pred prolaznicima, definitivno preferiram pozornicu. Ulica ima svojih čari, ali pozornica je mjesto gdje se događa prava čarolija i gdje Pokle stvarno dolazi do izražaja. Preferiram zvuk benda uživo u odnosu na studijske snimke jer je energičniji.

Postoji li neki nastup koji ti je posebno ostao u sjećanju?

– Brojni su mi nastupi jako dragi, ali najdraži mi je ipak onaj koji smo održali u River Pubu. Došlo je stvarno puno ljudi, dosta prijatelja i napravili smo show za pamćenje. Također mi je drag akustični nastup u Klubu mladih s Doktorom jer smo ga ipak nekako uspjeli održati bez obzira na pandemiju.

Kako se nosiš s manjkom koncerata i nastupa u doba korone? Imaš li neku alternativnu opciju za live svirku?

– U zadnje vrijeme često idem svirati s tatom na ulicu, to mi je sasvim dovoljno s obzirom na situaciju u kojoj se nalazimo. Osim toga često na Instagramu snimam obrade pjesama koje ljudi zatraže.

Gdje je bio i kako je izgledao tvoj prvi nastup?

– Moj prvi ikada nastup bio je na trgu u gradu Krku početkom ljeta 2017., nakon čega sam potaknuo tatu da krenemo nastupati. Prvi nastup s bendom bio je 21. rujna 2019.  ispred mjesne zajednice na Kozali. Zvuk je bio užasan, a u publici je bilo svega desetak ljudi, no treba negdje početi.


Rijeka kao grad kulture

Misliš li da je riječka rock-scena još uvijek na životu i smatraš li svoj bend dijelom moderne riječke rock-scene?

– Mislim da je riječki rock donekle živ, ali svakako nije intenzivno kao što je to nekada bilo. S bendom sam nastupao na 41. RiRocku u 2019. te u sklopu projekta Rijeka EPK 2020. tako da svakako smatram Pokle dijelom riječke rock-scene.

Je li život mladog glazbenika lakši u Rijeci u usporedbi s drugim gradovima u Hrvatskoj? Misliš li da je ovdje veća šansa za uspjeh?

– Iskreno ne smatram da je biti glazbenik u Rijeci lakše nego biti glazbenik u Splitu ili bilo kojem drugom većem gradu, ali mislim da je u Zagrebu puno lakše široj publici predstaviti svoju glazbu kao i proširiti o njoj riječ.

Smatraš li da Rijeka kao grad kulture dovoljno potiče mlade glazbenike?

– Mislim da mladi glazbenici od grada ne dobivaju dovoljno poticaja, nema dovoljno organizacija koje će pomoći mladim bendovima da se probiju na sceni i da se pokažu svijetu, u tom aspektu prepušteni smo sami sebi i sami se moramo gurati naprijed.

Hoćeš li nastaviti graditi karijeru u Rijeci ili imaš nešto drugo u planu?

Planiram već sljedeće godine otići u Zagreb na fakultet i tamo nastaviti karijeru, ali pretpostavljam da će se snimanje pjesama još uvijek događati u Rijeci.


Luka Poklepović (privatna fotografija)

Bonus pitanja

Funkcionira li uspješno istovremeno studiranje i bend?

– Išao sam istovremeno na fakultet i stvarao glazbu s bendom – sve se stigne ako si dovoljno organiziran. Od studiranja sam ipak odustao jer se nisam pronašao na studiju informatike, ali javit ću kako bude na drugom faksu.

Koje ti je najdraže mjesto za izlazak u gradu?

– Klub mladih, River Pub i Dnevni boravak, posebno Dnevni boravak jer imaju super jam sessions.

Imaš li neke anegdote s proba ili nastupa s bendom?

– Neugodno ali smiješno bilo je na prvom nastupu benda jer je razglas za vokale bio toliko očajan da smo se praktički morali derati iz sveg glasa da bi se išta čulo. Svejedno nas nisu dobro čuli.

Što bi poručio mladim glazbenicima koji tek započinju karijeru?

– Budite kul, mislim da je to dobra poruka.

 

Ako vas je zainteresirala priča o stvaralaštvu i karijeri ovog mladog riječkog glazbenika, njegove pjesme možete pronaći i poslušati na YouTubeu, Deezeru i Spotifyu (samo utipkajte Pokle). Ako vam se svidi ono što čujete, onda idući put kada budete šetali Korzom slušajte pažljivo jer, tko zna, možda se baš zadesi da i naiđete na Luku Poklepovića pa dobijete priliku da njegovu glazbu poslušate i uživo.

 

Lara Topalović