Riječka ulična glazba, je li zaživjela?

Elena Matić

Ulica je oduvijek bila mjesto izražavanja mnogih umjetnika, pa tako su se već od srednjeg vijeka stvarali prvi oblici uličnog pjevanja, a zatim se stvarala popratna melodija najčešće izvođena na trzalačkom instrumentu liri. Ti prvi oblici uličnog pjevanja temelj su današnjim uličnim izvođačima od kojih velika većina ima višu, akademsku glazbenu naobrazbu, a svoj budžet odlučuju popuniti kazivanjem svog talenta široj publici. Svojim glazbenim izričajem ulični glazbenici uvelike doprinose kulturi našeg zavičaja, a svojim stvaralačkim umijećem održavaju živost i dinamičnost grada Rijeke.

U razgovoru sa svojom mamom koja je akademsko glazbeno obrazovanje stekla u Ljubljani te s njezinim bratom koji je magistrirao na Glazbenoj akademiji u Beču upoznala sam se s osnovnim uvjetima koje ulični glazbenik mora zadovoljiti kako bi osigurao svoje mjesto izvođenja na ulici. Naime, mogućnost izvođenja na ulici stječe se posjedovanjem licence koju glazbenik kupuje te njome jasno daje do znanja da je mjesto na kojem izvodi rezervirano isključivo za njega. U Beču ulična se glazba smatra visokom kulturom te u metropolama većeg gospodarskog razvitka ulične se izvođače cijeni, uzdiže i neprestano potiče na daljnje performanse. U Rijeci postoji nekoliko mjesta gdje se najčešće pojavljuju glazbenici, samostalno ili zadružno, a to su dobro poznati Koblerov trg, mjesto ispod Gradske ure, mjesto pored fontane ispred knjižare Znanje. Na Korzu se sakupljaju različite komorne skupine kao i solopjevači koji najčešće pjevaju uz snimljenu pratnju.

Ulaganjem u kulturu pridonosimo i razvijanju cjelokupnog gospodarstva te je upravo to razlog zašto su zemlje sa slabo razvijenim kulturom ujedno i gospodarski nerazvijene. U manjim metropolama poput grada Rijeke ne obitavaju često strani glazbenici, već se svakodnevno pojavljuju ista poznata lica naših ulica. Svojom pojavom ulični svirači, pjevači i općenito umjetnici doprinose dobroj atmosferi grada te nas ujedno podsjećaju na plemenitost svoga zvanja, a samim time i nas potiču da postanemo suosjećajniji i plemenitiji.


Ana Miculinić