Susjedstva: Bakar (Mohorovičićeva škola)

Marko Drozdek, Portret Andrije Mohorovičića

Gotovo svi raspolažu s nešto znanja o Andriji Mohorovičiću. Znamo ga po nekim ustanovama, školama ili smo malo o njemu učili u školi. Ali tko je zapravo taj čovjek i kako je živio? Na to pitanje malo ljudi zna odgovor. Zato sam se našao s nastavnikom povijesti u Pomorskoj školi Bakar, koji je ujedno i, može se reći, član Mohorovičićeve obitelji. Bore Štrbac tamo mi je pružio obilazak kojega ću se jako dugo, ali i rado, sjećati.

Školovanje i zaposlenje
Andrija Mohorovičić rođen je 23. siječnja 1857. u Voloskom. Tamo se njegov otac Andrija, nakon generacija Mohorovičića koji su živjeli u Rukavcu, doselio kao kovač sidara. Andrija je kroz osnovnu školu u rodnom Voloskom i gimnaziju u Rijeci prošao s odličnim uspjehom te se upisuje na studij fizike i matematike na Filozofskom fakultetu u Pragu. Završivši  studij, prošao je nekoliko radnih mjesta, ali 1882. dolazi u Bakar i počinje predavati u Pomorskoj školi Bakar, koja u međuvremenu dobiva novu zgradu koja se još uvijek koristi (iako više nije baš nova). Tamo je Andrija imao svoju učionicu u kojoj je predavao.

Marko Drozdek, Predavaonica Andrije Mohorovičića

Mohorovičićevi potomci
Upravo nas (mene i mog oca) u toj je učionici dočekao profesor Štrbac. Danas je učionica uređena u duhu Mohorovičića – plakati o njemu i slike zauzimaju sve strane zida. Ovdje je započelo predavanje s obilaskom. S ogromnim entuzijazmom profesor nam je pričao o Mohorovičićevoj obitelji i o njegovim radovima: „Moja je žena direktan Andrijin potomak. On još uvijek ima sina, ali on radi kao umjetnik i nema djece. Tako da su moja dva sina zadnji u lozi Mohorovičića.“

Nefoskop
Mohorovičića su za vrijeme njegova boravka u Bakru zanimala strujanja zraka, ali posebno oblaci. Imao je mnoge ideje za istraživanja, ali ubrzo je shvatio kako mu nedostaje oprema. Tada je napravio nefoskop – stroj koji mjeri brzinu i smjer kretanja oblaka. Mohorovičićev nefoskop bio je u svom vremenu jedan od najpreciznijih na svijetu. Profesor se posebno posvetio objašnjenju nefoskopa. Objasnio nam je kako je tijekom dvije godine Andrija radio mjerenja te kako je to izuzetno pomoglo razvoju meteorologije. Rekao nam je i da je sve to bilo rađeno u „jednom Bakarskom zaljevu“, a da ljudi ne znaju za to.

Mohorovičićeve svjedodžbe
Izašao je iz uređene učionice i rekao: „Dođi da ti pokažem Andrijine svjedodžbe!“ Kratko smo čekali u knjižnici škole kada se profesor pojavio sa starim drvenim fasciklom koji je bio lijepljen ljepljivom trakom na nekim dijelovima kako se ne bi raspao. Počeo je listati i pokazao mi prstom jedan potpis. Krasopisom je bilo napisano: „Andrija Mohorovičić“. Tih nekoliko trenutaka proveo sam držeći službeni dokument potpisan rukom jednog od najvećih hrvatskih znanstvenika. Oprezno sam zatvorio fascikl i vratio ga.  Tada smo izašli van.

Marko Drozdek, Profesor Štrbac 

Prošlost bakarskoga hotela
Bilo je sunčano, ali vjetrovito i hladno. Profesor nas je izveo u šetnju Bakrom kako bismo vidjeli staru zgradu Pomorske škole i kuću u kojoj je Andrija boravio, pa kasnije čak i dolazio sa svojim sinovima. Stigli smo ispred hotela Jadran u čijoj se zgradi još u devetnaestom stoljeću održavala nastava Pomorske škole, tada Pomorske akademije u kojoj su se školovali najveći pomorski generali habsburške mornarice.


Marko Drozdek, Hotel Jadran

„Zgrada je bila proširena. Dodali su joj ovaj dio sa strane i još jedan kat. A vidiš ovo ispred? To je replika prve meteorološke postaje u Hrvatskoj. Misli se da je bila ovdje negdje.“ Mohorovičić je otvorio prvu hrvatsku meteorološku postaju u Bakru 1887. Osnovao ju je u zanosu meteorologijom tijekom života u Bakru. Do kraja 1900. u Hrvatskoj je bilo 146 postaja. Većina ih je bila u vlasništvu stranaca, neke su bile hrvatskoga vlasništva, ali bilo je i dosta privatnih. Jedna od takvih je i ova, koja je bila u posjedu nautičke škole.

Marko Drozdek, Replika prve metorološke postaje

Zapuštena kuća
Od hotela smo produžili nekoliko stotina metara među kuće starog dijela Bakra. Tamo ne samo da smo čuli o Mohorovičiću, već sam naučio dosta bliže i dalje povijesti gotovo svake veće kuće u Bakru. Profesor je zaneseno pričao dok nismo stali kod jedne naizgled obične kuće. „To je to! Ovo je ta kuća“, rekao je profesor. Kuća izgleda jako obično i ni po čemu se ne može vidjeti da je u njoj vrijeme provodio Andrija Mohorovičić. Dobili smo i komentar na to: „Velika je šteta što se ovo uopće ne spominje. Kuća je mijenjala vlasnike i konačno smo dobili ovo. Rešetke na prozorima, neočuvana fasada… Čak se i izbrisao natpis njegovih sinova uklesan na pod ispred kuće koji je bio govorio da su tu provodili vrijeme. Trebalo bi barem staviti spomen-ploču ovdje negdje! Ovo je, usput, i rodna kuća moje none.”


Marko Drozdek. Mohorovičićeva kuća

Ime naše gimnazije
U razgovoru smo se vratili do škole i pozdravili se. U nešto više od sata naučio sam mnogo o Mohorovičiću, čovjeku po kojem je nazvana moja škola, što ne zna mnogo ljudi. Mislim da bi se trebale održati neke vrste edukacija i predavanja o njemu, jer svi znaju za njega, ali ,ustvari, jako malo njih nešto konkretno.

Marko Drozdek, Sačuvani dokumenti

Entuzijazam profesora Štrpca
Treba posebno zahvaliti profesoru Štrpcu na volji za rad i sudjelovanje u reportaži. S toliko entuzijazma prenio mi je količinu informacija koja ne stane ni u pet ovakvih članaka. Jako sam mu zahvalan na tome i nadam se da je ovo samo početak suradnje te da će biti još mnogo prilika da od njega naučim o Mohorovičiću, a možda i jednom napravim prezentaciju da stečeno znanje prenesem ostalima.

Marko Drozdek