 |
| Marko Drozdek, Portret Andrije Mohorovičića |
Gotovo
svi raspolažu s nešto znanja o Andriji Mohorovičiću. Znamo ga po nekim
ustanovama, školama ili smo malo o njemu učili u školi. Ali tko je zapravo taj
čovjek i kako je živio? Na to pitanje malo ljudi zna odgovor. Zato sam se našao
s nastavnikom povijesti u Pomorskoj školi Bakar, koji je ujedno
i, može se reći, član Mohorovičićeve obitelji. Bore Štrbac tamo mi je pružio obilazak
kojega ću se jako dugo, ali i rado, sjećati.
Školovanje i zaposlenje
Andrija
Mohorovičić rođen je 23. siječnja 1857. u Voloskom. Tamo se njegov otac
Andrija, nakon generacija Mohorovičića koji su živjeli u Rukavcu, doselio kao
kovač sidara. Andrija je kroz osnovnu školu u rodnom Voloskom i gimnaziju u
Rijeci prošao s odličnim uspjehom te se upisuje na studij fizike i matematike
na Filozofskom fakultetu u Pragu. Završivši
studij, prošao je nekoliko radnih mjesta, ali 1882. dolazi u Bakar i
počinje predavati u Pomorskoj školi Bakar, koja u međuvremenu dobiva novu
zgradu koja se još uvijek koristi (iako više nije baš nova). Tamo je Andrija
imao svoju učionicu u kojoj je predavao.
 |
| Marko Drozdek, Predavaonica Andrije Mohorovičića |
Mohorovičićevi potomci
Upravo
nas (mene i mog oca) u toj je učionici dočekao profesor Štrbac. Danas je
učionica uređena u duhu Mohorovičića – plakati o njemu i slike zauzimaju sve
strane zida. Ovdje je započelo predavanje s obilaskom. S ogromnim entuzijazmom
profesor nam je pričao o Mohorovičićevoj obitelji i o njegovim radovima: „Moja
je žena direktan Andrijin potomak. On još uvijek ima sina, ali on radi kao
umjetnik i nema djece. Tako da su moja dva sina zadnji u lozi Mohorovičića.“
Nefoskop
Mohorovičića
su za vrijeme njegova boravka u Bakru zanimala strujanja zraka, ali posebno
oblaci. Imao je mnoge ideje za istraživanja, ali ubrzo je shvatio kako mu nedostaje
oprema. Tada je napravio nefoskop – stroj koji mjeri brzinu i smjer kretanja
oblaka. Mohorovičićev nefoskop bio je u svom vremenu jedan od najpreciznijih na
svijetu. Profesor se posebno posvetio objašnjenju nefoskopa. Objasnio nam je
kako je tijekom dvije godine Andrija radio mjerenja te kako je to izuzetno
pomoglo razvoju meteorologije. Rekao nam je i da je sve to bilo rađeno u „jednom
Bakarskom zaljevu“, a da ljudi ne znaju za to.
Mohorovičićeve svjedodžbe
Izašao
je iz uređene učionice i rekao: „Dođi da ti pokažem Andrijine svjedodžbe!“
Kratko smo čekali u knjižnici škole kada se profesor pojavio sa starim drvenim
fasciklom koji je bio lijepljen ljepljivom trakom na nekim dijelovima kako se
ne bi raspao. Počeo je listati i pokazao mi prstom jedan potpis. Krasopisom je
bilo napisano: „Andrija Mohorovičić“. Tih nekoliko trenutaka proveo sam držeći
službeni dokument potpisan rukom jednog od najvećih hrvatskih znanstvenika.
Oprezno sam zatvorio fascikl i vratio ga.
Tada smo izašli van.
 |
| Marko Drozdek, Profesor Štrbac |
Prošlost bakarskoga hotela
Bilo
je sunčano, ali vjetrovito i hladno. Profesor nas je izveo u šetnju Bakrom kako
bismo vidjeli staru zgradu Pomorske škole i kuću u kojoj je Andrija boravio, pa
kasnije čak i dolazio sa svojim sinovima. Stigli smo ispred hotela Jadran u
čijoj se zgradi još u devetnaestom stoljeću održavala nastava Pomorske škole,
tada Pomorske akademije u kojoj su se školovali najveći pomorski generali
habsburške mornarice.
 |
| Marko Drozdek, Hotel Jadran |
„Zgrada
je bila proširena. Dodali su joj ovaj dio sa strane i još jedan kat. A vidiš
ovo ispred? To je replika prve meteorološke postaje u Hrvatskoj. Misli se da je
bila ovdje negdje.“ Mohorovičić je otvorio prvu hrvatsku meteorološku postaju u
Bakru 1887. Osnovao ju je u zanosu meteorologijom tijekom života u
Bakru. Do kraja 1900. u Hrvatskoj je bilo 146 postaja. Većina ih je bila u
vlasništvu stranaca, neke su bile hrvatskoga vlasništva, ali bilo je i dosta
privatnih. Jedna od takvih je i ova, koja je bila u posjedu nautičke škole.
 |
| Marko Drozdek, Replika prve metorološke postaje |
Zapuštena kuća
Od
hotela smo produžili nekoliko stotina metara među kuće starog dijela Bakra.
Tamo ne samo da smo čuli o Mohorovičiću, već sam naučio dosta bliže i dalje
povijesti gotovo svake veće kuće u Bakru. Profesor je zaneseno pričao dok nismo
stali kod jedne naizgled obične kuće. „To je to! Ovo je ta kuća“, rekao je
profesor. Kuća izgleda jako obično i ni po čemu se ne može vidjeti da je u njoj
vrijeme provodio Andrija Mohorovičić. Dobili smo i komentar na to: „Velika je
šteta što se ovo uopće ne spominje. Kuća je mijenjala vlasnike i konačno smo
dobili ovo. Rešetke na prozorima, neočuvana fasada… Čak se i izbrisao natpis
njegovih sinova uklesan na pod ispred kuće koji je bio govorio da su tu
provodili vrijeme. Trebalo bi barem staviti spomen-ploču ovdje negdje! Ovo je,
usput, i rodna kuća moje none.”
 |
| Marko Drozdek. Mohorovičićeva kuća |
Ime naše gimnazije
U
razgovoru smo se vratili do škole i pozdravili se. U nešto više od sata naučio
sam mnogo o Mohorovičiću, čovjeku po kojem je nazvana moja škola, što ne zna
mnogo ljudi. Mislim da bi se trebale održati neke vrste edukacija i predavanja
o njemu, jer svi znaju za njega, ali ,ustvari, jako malo njih nešto konkretno.
 |
| Marko Drozdek, Sačuvani dokumenti |
Entuzijazam profesora Štrpca
Treba posebno zahvaliti profesoru Štrpcu na volji za rad i sudjelovanje u reportaži. S toliko
entuzijazma prenio mi je količinu informacija koja ne stane ni u pet ovakvih
članaka. Jako sam mu zahvalan na tome i nadam se da je ovo samo početak
suradnje te da će biti još mnogo prilika da od njega naučim o Mohorovičiću, a
možda i jednom napravim prezentaciju da stečeno znanje prenesem ostalima.
Marko Drozdek