 |
| Alina Bajčić, Djevojka s galebom |
Kada god pomislim na morske valove što se
lome o oštre rubove stijena, zrake sunca kako se pitomo, no istodobno prkosno i
ponosno probijaju kroz oblake, u mome srcu zatitra tračak neopisivog veselja;
imaginacija uz pomoć utisaka iz prošlih vremena stvara krasne i vrlo
realistične slike iz moga djetinjstva.
Prisjećam se snažnog mirisa zimzelenog
drveća koje svojim snažnim korijenjem crpi snagu iz zemlje, čestice koje
napokon imaju nekakav smisao prelaze u antropomorfizirano stanje, poput
slatkiša koje je dijelila moja baka, poput nestvarne pojave koja potiče na
dublje poniranje u vlastitu svijest. Neznatna količina kovanica pomoću kojih
sam znala otići do štanda sa sladoledom te kupiti kuglicu sladoleda od čokolade
ili (u iznimnim okolnostima, poput kakva slavlja) od jagode. Veoma intenzivan
miris soli uz more, krikovi galeba što prelijeće pučinu i nestaje u daljini.
Kako ne bih pamtila dječji osmijeh pri vožnji u autiću ili pak plač djeteta kada
bi ga majka zazivala i govorila mu da moraju poći doma?
Lijepe, one malo manje lijepe i prelijepe
uspomene na šetnju Opatijom oduvijek su bile, jesu i bit će dio mojega života.
Spoj raznovrsnih okusa, mirisa, mediteranske kuhinje; pristupačnost grada djeci
te mnogo drugih pozitivnih karakteristika uvijek me ponovno nagnaju da posjetim
Opatiju – biser koji krasi hrvatsku bogatu baštinu i kulturu.
Alina
Bajčić