 |
| Marina Bakarić, Belveder |
Riječka
autorica Tea Tulić pokušala je saznati koja bi taksi bio životinja da je grad
Rijeka džungla.
Uspješna
riječka književnica
Pogledala
sam kratki film „Vozim ti priču s Teom Tulić“. Radi se o riječkoj književnici
koja razgovara s taksistom u okviru projekta „Vozim ti priču“. Taj je projekt
rezultat suradnje Festivala europske kratke priče, Rijeke 2020 i Centra za
kreativno pisanje. U njemu je sudjelovalo nekoliko riječkih književnika, a na
temelju njihovih razgovora s taksistima nastale su kratke priče. U ovome filmu
s taksistom Ivicom Strmečkim razgovara Tea Tulić, književnica rođena u Rijeci 1978. godine. U
svojoj je karijeri ostvarila mnogobrojne uspjehe vezane uz prozu koju je objavljivala
u mnogim domaćim i inozemnim časopisima. Njezine su kratke priče prevođene na
više europskih jezika. Godine 2011. osvojila je nagradu Prozak za najbolji
rukopis autora do 35 godina te je članica žirija međunarodnoga književnog
natječaja Lapis Histriae.
Neobično
pitanje
Na samome
početku filma autorica je upitala taksista jedno izrazito neobično pitanje.
Pitala ga je koja bi taksi bio životinja da je grad Rijeka džungla. Zanimljiva
mi je njezina usporedba Rijeke s džunglom jer se i meni katkad čini takvom zbog
silnih gužvi u prometu. On joj je na to odgovorio da bi to bila neka mirna
životinja, ali sposobna da se obrani kad je netko napadne. Taj mi odgovor nije
bio u potpunosti jasan pa mi se taksist učinio pomalo tajnovitim. Književnica
je potom taksi usporedila s pumom: gipkom, savitljivom i brzom životinjom.
Mogla bih zamisliti zašto uspoređuje taksi s pumom. Mislim da je to zbog toga
što bi taksisti i sami trebali biti takvi da u najkraćem roku najbržom rutom
dođu do odredišta. Taksistu se, međutim, nije pretjerano svidjela autoričina
usporedba jer smatra pume suviše agresivnima. Zatim je rekao da bi taksi
zasigurno bio neka snalažljiva životinja, pa se književnica prisjetila zmije.
Smatram zmije izuzetno snalažljivima, ali se često povezuju sa zlom zbog
biblijskih priča. Ne bih se, stoga, složila s navedenom usporedbom, a nije se
ni književničin sugovornik. On se prisjetio ptica, a ona je na to rekla da bi
tada taksiji bili golubovi ili vrapci. Nasuprot tome, taksistu se više sviđaju
galebovi iako autorica tvrdi da su oni prilično surovi. On se s time samo
djelomično usuglasio.
Atmosfera
Gledajući
film, otkrivamo noćnu Rijeku. U nekim se dijelovima snimao taksist, a u nekima
književnica. Atmosfera je bila pomalo mirna zbog opuštajuće pozadinske glazbe,
ali na neki način i energična zbog neobičnog i nesvakidašnjeg razgovora. Mislim
da se više trebao snimati vanjski prostor, a ne uglavnom osobe u krupnijim
planovima.
Jedinstvenost
i kreativnost riječkih književnika
Cijela
ideja ovoga projekta vrlo mi je zanimljiva te mislim da je jako originalan. Na
ovaj način pisci mogu dobiti razne ideje za svoja buduća djela. Svidjelo mi se
to što su filmovi kratki, ali i jasni jer tako možemo zapamtiti sve najvažnije
informacije. Smatram da književnici imaju veliku ulogu u kulturnom životu
nekoga grada, regije ili države te da su riječki književnici veoma pridonijeli
ne samo riječkoj već i hrvatskoj kulturi sudjelujući u ovome projektu.
Preporučila bih svakome da pogleda ovaj film, ali i druge filmove vezane uz
navedeni projekt, osobito ljudima koji ne žive u Rijeci kako bi upoznali
jedinstvenost i kreativnost riječkih književnika.
Nika
Brašnić
Film „Vozim
ti priču s Teom Tulić“ može se pogledati na YouTubeu:
https://www.youtube.com/watch?v=ZYcWeDCXzXw (pristupljeno
19. siječnja 2020.).