 |
| Ivana Xie Miškulin, Mrtvi kanal |
Domaća
književnica Željka Horvat Čeč sjela je s riječkim taksistom u automobil u
okviru projekta Vozim ti priču. S prvim okretanjem ključa i paljenjem motora
započinje taksistova priča, a onda ujedno i film.
Skriveni
svjetovi u prometu
Rijeka
je po veličini treći najveći grad u Hrvatskoj te je vrlo važna što se tiče
prometa. Riječkim cestama dnevno prođe stotine automobila, autobusa, motora…
Svaki od njih ima svoju priču, svoj cilj. Kamo idu? Zašto? Mi, obični
promatrači, šećući se Korzom, zarobljeni u svojim mislima, ni ne slutimo kakvi
se sve svjetovi skrivaju u zadimljenu prometu. No riječki književnici zavirili
su u taj svijet i predstavili nam pet priča riječkih taksista u projektu Vozim
ti priču. Projekt je rezultat suradnje Festivala europske kratke priče, Rijeke
2020 i Centra za kreativno pisanje.
Razgovor
književnice i vozača
Svaka
priča prikazana je u obliku kratkoga filma u kojemu se prikazuje razgovor
književnika i taksista dok oni u automobilu šaraju riječkim ulicama. Jedna od
sudionica projekta jest književnica Željka Horvat Čeč.
U želji da nam predstavi jedan mali dio
taksistova svijeta, koliko se može vidjeti i poslušati u jednoj minuti i 52
sekunde, sjela je s njim u automobil i tu s prvim okretanjem ključa i paljenjem
motora započinje taksistova priča, a onda ujedno i film. Na
početku filma javlja se lagana glazba čiji se usporen ritam može usporediti sa
sivim nebom koje se toga dana nadvilo nad gradom. Glazbu prate scene u taksiju
te scene koje prikazuju riječke ceste. Nakon nekoliko sekundi jednolični tonovi
glazbe prekidaju se književničinim pitanjima. U narednim trenutcima mi
gledatelji upoznajemo taksista. O njemu doznajemo da taksi vozi deset mjeseci,
da dolazi iz Našica i da je u Rijeci već šest godina. Nakon toga slijede scene
bez ikakvog dijaloga popraćene onom istom jednoličnom glazbom s početka. Opet
se izmjenjuju snimke vozača i književnice iz automobila sa snimkama dijelova
grada kroz koji prolaze. Teku sekunde, a onda opet započinje dijalog. „Navikao
sam na Rijeku“, kaže vozač te kasnije dodaje: „Ovdje je specifičan balkanski
način života kojeg nema nigdje na svijetu.“
Njihov
razgovor nama je Riječanima vrlo zanimljiv zato što možemo čuti kako
doseljenici doživljavaju naš grad, naše ceste… Pamte li imena naših ulica? U
filmu se ističe kako je taksist zapravo jedan od rijetkih koji poznaje riječke
ulice po imenu. Naime, mi Riječani takvim se stvarima ne zamaramo. Orijentiramo
se prema boji zgrada, skulpturama ili pak imamo vlastite nazive za pojedine
dijelove.
Ritam
riječke kiše
Film
je završio isto tako jednostavno kao što je i započeo; izmjenjivanjem scena iz
automobila uz pratnju glazbe. No koliko god ovo djelo jednostavno bilo,
pokazuje kako je Rijeka posebna po mnogočemu. Neka nas taksistove riječi koje
je izrekao o svom rodnom kraju, „ne vuče me nazad, tamo nema života“, potaknu
da izađemo van, prošetamo Korzom, provozamo se taksijem i uživamo u laganom
ritmu riječke kiše.
Maritea
Arelić
Film „Vozim ti priču sa
Željkom Horvat Čeč“ može se pogledati na YouTubeu:
https://www.youtube.com/watch?v=jTsmqmXITK8 (pristupljeno 28. siječnja 2020.).