 |
| Goran Boneta, Zajedno smo skupa |
O
glazbi u Hrvatskoj enciklopediji piše kako je ona umjetnost vremenske
organizacije zvuka. Od nje danas ne možemo pobjeći. Od najjednostavnije
reklame do koncerta, glazba je svuda oko nas. I baš zbog toga većina
stanovništva ima i mišljenje o njoj. Želite li čuti neke stavove o našoj riječkoj i gamovskoj glazbi, poslušati djelić gamovske glazbene priče?
Već
ste počeli čitati, za vas je prekasno. Imate tu jedinstvenu priliku saznati što
o glazbi kažu naši nastavnici Gimnazije Andrije Mohorovičića Rijeka i bivši
učenici. Razgovarali smo s nastavnikom povijesti Ivanom Vitasom i njegovim
bivšim učenicima Jakovom Šubatom i Lukom Cupaćem, nastavnikom informatike
Goranom Bonetom, bivšim učenikom Ognjenom Kekanovićem i nastavnicom glazbene
umjetnosti te voditeljicom Združenoga pjevačkog zbora GAM-a i PRHG-a Andreom
Kopri.
Istraživački
rad o riječkoj glazbi
Nastavnik
povijesti Ivan Vitas predstavio je svoj prošlogodišnji uspjeh s učenicima na
Natjecanju iz povijesti iz kategorije istraživačkih radova.
„Osim
klasičnog natjecanja povijest je nudila kategoriju u kojoj bi učenici trebali
napraviti istraživanje o nekoj temi lokalne povijesti s globalnim značajem.
Odmah su se javili maturanti Jakov Šubat i Luka Cupać iz prošlogodišnjeg 4.2
razreda. Kako smo znali da će naš grad biti Europska prijestolnica kulture,
odlučili smo uzeti temu riječke alternative – punk i rock-scena.
Krenuli smo s istraživanjem u Sveučilišnoj knjižnici gdje smo tražili povijesne
izvore koji bi nam mogli opisati duh vremena. Pročitali smo sve knjige koje su
objavljene o punku i rocku u Hrvatskoj te napravili intervju s
pionirom punk-scene u Rijeci i Jugoslaviji – Valterom Kocijančićem,
osnivačem Parafa. Nakon tri mjeseca uzbudljivog (ali ponekad mukotrpnog)
istraživanja i pisanja rada prijavili smo se na natjecanje i osvojili prvo
mjesto u županiji.“
Učenici
su potvrdili su da im je više od samog priznanja vrijedilo iskustvo
istraživanja i otkrivanja zanimljivih kutaka prošlosti našeg grada. Jakov Šubat
i Luka Cupać u svojem su uspješnom istraživačkom radu naglasili važnost rockerskoga
lica grada.
„Shvatili
smo da grad Rijeka ne koristi dovoljno svoje kulturne potencijale. Primjerice,
u svim udžbenicima srednjih škola spominje se novi val i bendovi koji su
nositelji ovog pokreta. No nigdje ne nalazimo Parafe i njihovu ulogu u
povijesnim zbivanjima. Nije baš pohvalno za jedan grad koji se ponosi titulom
najrokerskijeg grada. Punk i novi val obilježili su Rijeku više nego bilo koji
drugi grad u Hrvatskoj.“
 |
| Goran Boneta, Zajedno smo skupa |
Umjetnost po naški
Kao
mlada Riječanka sudjelovala sam na mnogim koncertima i upućena sam u svakakve
trenutno aktualne bendove i izvođače. Ako ste dana 1. veljače 2020. godine negdje oko 7 sati bili na riječkom Korzu, sigurno ste čuli izrazito glasnu viku
i razne neobične instrumente. Nama Riječanima to je prekul, to je
umjetnost baš po naški! I mi je obožavamo. Ali da sada ubacimo nekakvog stranca
Amerikanca na tu scenu, zasigurno bi pokrio uši. Naša interpretacija moderne
glazbene umjetnosti drukčija je od bilo kojeg drugog grada u svijetu, čak i u
Hrvatskoj. Ako ste, za razliku od ostalih Riječana, malo manje upućeni u tu
ciku 1. veljače 2020., to je bila Opera industriale, održana upravo radi
proglašenja grada Rijeke Europskom prijestolnicom kulture 2020.
„Jako
sam ponosan na Rijeku. Rijeka je, kao i naša škola, puna alternativaca i
pomaknutih ljudi“, izjavio je profesor Boneta.
I,
dobro kažete, profesore! Ja se u potpunosti slažem. Naime, ja i dolazim iz
takve jedne obitelji, s tatom koji je bio u bendu tijekom jednog perioda
srednje škole (a imao je i gažu na dvorištu GAM-a).
„S
kolegom iz paralelnog razreda osnovao sam prvi punk-bend, sa zboristima
putovao po Hrvatskoj i Europi, a tadašnja ravnateljica omogućila nam je
organizaciju Dana škole u Palachu. Nastavnica glazbene kulture i voditeljica
zbora Ljerka Žic uvelike nas je inspirirala i podržavala“, profesor Boneta
prisjetio se svojih gimnazijskih dana.
Njegov
bivši kolega Ognjen Kekanović nastavio se profesionalno baviti glazbom, kao i mnogo
bivših gamovaca:
„I prije upisa u srednju školu bio sam
sam glazbeno aktivan u sviranju klasične i električne gitare. Dolaskom u GAM svijet
mi se još više otvorio. Bio je to divan period. Podršku sam imao sa svih
strana, počevši od roditelja, brata (s kojim sam i dandanas aktivan u glazbenom
stvaralaštvu) pa do kolega koji su aktivno pratili rad mene i kolega
glazbenika. Pratili su nas i na javnim nastupima. Kada si ugledao kolegice i
kolege iz razreda, bio si jako sretan! Tu su uvijek bile aktivne diskusije o
glazbenim ukusima, izmjena glazbenog materijala, međusobno učenje ili, kako mi
to kažemo, skidanje pjesama. Da, pomagali smo si međusobno. Smatram jako
bitnim da smo i danas dio koncertne kulture grada Rijeke pa i šire. I dalje
aktivno djelujem kroz dva autorska benda, One Piece Puzzle i Po metra Crijeva.“
Ognjen
Kekanović objasnio nam je i što za njega znači nova riječka titula:
„Rijeku doživljavam kao Europsku
prijestolnicu kulture i prije 24. ožujka 2016., kada je gradu dodijeljena ista
titula. Titula Europske prijestolnice kulture pozicionirala je grad Rijeku na
kartu svijeta kao destinaciju u kojoj se bogata povijest i kulturna tradicija
regije približila čitavom svijetu. Izgradnja infrastrukture znači razvijanje
kulturnog sadržaja koji nisu mogli zaživjeti bez istoga. Uz to se kao
domino-efekt razvijaju razne kulturne manifestacije, što pogoduje unapređenju
kvalitete života. Otvaraju se mnoga radna mjesta te populacija ima priliku za
razvojem i usavršavanjem vlastite kreativnosti kroz učenje te međusobnom
razmjenom znanja i iskustava.“
 |
| Goran Boneta, Zajedno smo skupa |
And
now, the moment we've all been waiting for…
Ne
mogu ostati ravnodušna. Članica sam Združenoga pjevačkog zbora GAM-a i PRHG-a,
a usto obožavam profesoricu Andreu Kopri.
Idemo vidjeti što nam moja voditeljica ima za reći. Dakle, profesorica Kopri:
„Združeni pjevački zbor GAM-a i PRHG-a
proslavio je 30 godina postojanja 2016. godine! Zbor svoju posebnost da ima
učenike PRHG-a i GAM-a, a i samo ime Združeni, zahvaljuje svojoj osnivačici,
nastavnici Ljerki Žic, koja je u to vrijeme predavala glazbenu umjetnost u obje
gimnazije.“
Ja ne
poznajem Ljerku Žic, prekasno sam se rodila za to, ali mogu reći da je ostavila
velik trag u našoj školi i da je, jednom riječju, legenda! Nahvalili su je i
nastavnik Boneta i bivši učenik Ognjen Kekanović.
Evo i
malo o probama za zainteresirane. Profesorica Kopri slikovito ih je opisala:
„Naše
probe izgledaju upravo onako kako se svi mi taj dan osjećamo! Ja jako volim
voditi zbor i presretna sam jer u toj aktivnosti zaista mogu upoznati sve njih,
ali također i učenici koji idu na zbor mene najviše poznaju. Tamo, s njima, ja
mogu biti – prava JA. Zbor je jedna velika suradnja i ja moram imati potpuno
povjerenje u njih, a i oni u mene, jer svi zajedno izlazimo na pozornicu. Oni
daju u moje ruke svoje strahove, nesigurnosti i vjeruju mi dok ih vodim kroz
taj proces samoosnaživanja i izražavanja glazbom, a ja im nudim svoju snagu i
iskustvo javnog nastupanja te se trudim da kroz kvalitetno druženje i
umjetničko stvaranje pronađu dio sebe i izraze se kroz glazbu. Izrazito sam
zahvalna na svakome od njih i nimalo ne pretjerujem kad kažem kako su upravo
oni ti koji mi pune baterije.“
Kužim,
puno sam citirala, ali bilo je toliko dobrih izjava da je bilo šteta previše
toga izbaciti. A ima se o glazbi u GAM-u pisati... Primjerice, svake se godine održava koncert Zajedno smo skupa, iz škole su proizišli brojni glazbenici i bendovi... Dakle, iako tako ne izgleda, ovo je mali komadić svega.
Ema Juriša