 |
| Lucija Kamber, Palach |
Kolijevka riječkog rocka kultni je prostor skriven u Kružnoj ulici, kojim je 60-ih, u vrijeme ranog razvitka te vrste glazbe, upravljao Studentski centar Medicinskog fakulteta.
Pri samom spomenu riječke kulture svima nam je prva
asocijacija riječki rock koji već desetljećima vlada našim ulicama. Zlatno
je doba doživio 70-ih godina prošlog stoljeća nakon osnutka Uragana – prvog
rock-sastava na području bivše Jugoslavije. Uz njega punkerski grad na Rječini poznat je po još brojnim rock-velikanima,
poput Parafa, Termita, Leta 3, Damira Urbana, Denis&Denis i mnogih drugih.
Kolijevka riječkog rocka kultni je prostor skriven u
Kružnoj ulici, kojim je 60-ih, u vrijeme ranog razvitka rocka, upravljao
Studentski centar Medicinskog fakulteta. U njemu su se okupljali studenti od
kojih su značajni dio činili redovni igrači šaha, a tek su poneki bili glazbenici
i pjesnici. U tom se razdoblju, točnije 1968. godine, dogodila invazija pet
država Varšavskog pakta na Čehoslovačku te je 16. siječnja sljedeće godine
češki student povijesti i političke ekonomije Jan Palach zapalio samoga sebe u
centru Praga iz protesta prema tadašnjoj situaciji u kojoj se njegova zemlja
nalazila. Tim emancipiranim činom Jan Palach postao je simbolom borbe za
slobodu od bilo kakvog oblika političke ovisnosti.
U Čehoslovačkoj su se tih
godina nalazili riječki studenti brodostrojarstva
na radnoj praksi. Svjesni svega što se događa oko njih i opasnosti kojoj su
izloženi, riječki su studenti pažljivo fotografijama evidentirali događanja prije povratka u Rijeku. U želji da Riječanima
dočaraju atmosferu u kojoj su se nalazili, organizirali su izložbu koja je pokazivala kako se invazija u Čehoslovačkoj odvijala. Mladi građani, vođeni nezadovoljstvom zbog političke situacije, iskazivali su veliko poštovanje
prema junačkome činu Jana Palacha i upravo je to dovelo da dotadašnji
Studentski centar, u čast slobodi,
postane kulturni centar Palach kakvim ga i danas poznajemo.
Nakon toga,
u drugoj polovici 70-ih, Palach je
postao gnijezdo mladih kojima su bila dovoljna ugašena svjetla, čaša dobrog
piva i stihovi aktualnih izvođača što su
se orili kroz stari, loš razglas. Iako je Palach nastavio stjecati golemu
popularnost, javljala su se nezadovoljstva državnih glava vezana uz naziv
kluba, stoga je 1980-ih klub Palach „preko noći“ postao klub Ivo Lola Ribar. Razlog
tome nikad nije bio izrečen, no nakon mnogih bitki Palach se uspio izboriti za
svoje ime. To nije spriječilo klub da se nastavi razvijati, dapače, tada je
dobio svoje kazalište i knjižaru. Nastavljajući kulturno utjecati na mlade, i
dalje je bio nezaobilazno mjesto izlazaka, naročito kada su se na sceni počeli
pojavljivati Parafi i Termiti – riječki bendovi koji su stekli ogromnu slavu u
svome rodnom gradu, a njihove naslove i danas slušaju mladi riječki rokeri.
 |
| Sabrina Herceg, Paraf na lenti vremena |
U vrijeme rata, siva atmosfera koja je bila prisutna diljem Hrvatske ostavila je svoj utjecaj i na ovaj poznati riječki klub. Naime, tih mračnih 90-ih godina klub su pratila zatvaranja i ponovna otvaranja. Tako je bilo sve do 2000. godine kada je Palach zatvorila sanitarna inspekcija zbog nepovoljnih uvjeta za rad. Njegova su vrata nakon nekoliko pustih godina konačno ponovno otvorena te je nastavio sa svojim kulturnim radom.
Danas je omladinski kulturni centar Palach simbol kulturnog proljeća Rijeke, „luke različitosti“, u kojoj i dalje predstavlja okupljalište kojim vlada kultura unikatnosti. On pruža mladima
slobodu stvaranja paralelne stvarnosti potičući ih da izraze tko su
zapravo. Upravo je to jedna od mnogobrojnih značajki zbog kojih Rijeku ponosno
nazivamo ovogodišnjom Europskom prijestolnicom kulture.
Lucija Kamber