Prikaz filma „Jedan dan u Rijeci“

Iva Miculinić, Žabica

Rijeka nije oduvijek izgledala kao što je danas poznajemo. Prošla je razne razvojne faze, mnoge uspone i padove. Kako bismo pobliže upoznali samu Rijeku, konkretnije njezinu povijest, svakako vrijedi pogledati kratki četrnaestominutni film „Jedan dan u Rijeci“ u režiji Ante Babaje.

Nekadašnja Rijeka
Rijeka – grad koji se prostire na 44 km2, grad po kojem su rasute brojne kuće i kućice, neboderi, škole, grad po kojem šaraju mnoge ceste i ponegdje pruge te, na kraju krajeva, grad koji danas pruža dom više od stotinu tisuća Riječana. Da, to bi bio ukratko opis današnje Rijeke. No, Rijeka nije oduvijek izgledala kao što je danas poznajemo. Prošla je razne razvojne faze, mnoge uspone i padove. Kako bismo pobliže upoznali samu Rijeku, konkretnije njezinu povijest, svakako vrijedi pogledati kratki četrnaestominutni film „Jedan dan u Rijeci“ u režiji Ante Babaje. Scenarij za ovo pravo umjetničko djelo napisali su Drago Gervais i sam redatelj. Produkcija je Jadran filma iz Zagreba.

Jedan dan pedesetih godina 20. stoljeća
Kao što se može iščitati iz samog naslova, film prikazuje, ni više ni manje, jedan dan u Rijeci. No, ne prikazuje suvremeni, nama uobičajen dan koji konstantno proživljavamo, nego upravo suprotno tomu, govori o svakodnevnom životu Riječana pedesetih godina prošlog stoljeća. Film je napravljen po principu da pripovjedač drži monolog dok se na ekranu izmjenjuju prizori o kojima govori. Crno-bijela tehnika u kojoj je djelo snimljeno te lagani šum prilikom pripovjedačeva govora mogli bi smetati ljubiteljima suvremene tehnologije. Naime, sama kvaliteta slike i zvuka uvelike zaostaju za onim što smo danas naviknuli gledati i slušati. No, upravo nam to još dodatno omogućava da se uživimo u djelo i pokušamo shvatiti tijek tadašnjih zbivanja kada tehnologija nije bila u svom najvećem zamahu. Film započinje u ranu zoru kada većina Riječana spava i prvi radnici tek odlaze na posao. Prikazuju se snimke prazne riječke luke. Te scene prati  vesela glazba koja se može usporediti s budilicom za sve uspavane Riječane. Pripovjedač izgovara svoje prve rečenice: „Ovo je Rijeka; treća najveća luka Jugoslavije, grad brodova i tvornica, pomoraca i radnika.“ Nakon toga glazba se postupno stišava, no još je uvijek prisutna. Grad se polako budi i gledatelji se upoznaju s likovima. Njihova su imena Dama, kapetan mornarice Dušan, njegov sin Niko, radnik u brodogradilištu Ive, nosač Ferdo, barba Pepin i njegova žena Marija. Svaki od likova predstavlja određenu skupinu Riječana te, prateći jedan dan u Rijeci svakoga od njih, doznajemo kako su nekad živjeli kapetani, radnici, žene, djeca… Ono što posebno pridonosi cjelokupnom doživljaju filma jesu stihovi pjesama koji povremeno prekidaju pripovjedačev monolog. To su pjesme koje je napisao Drago Gervais i krase ih čakavsko narječje te tematika karakteristična upravo već spomenutom gradu. Neka su od njihovih imena „Tri nonice“ i „Briškula“. Također, radnja se odvija na raznim lokalitetima u Rijeci, ali i izvan nje, pa imamo priliku vidjeti kako su izgledali nekadašnji Autobusni kolodvor Žabica, riječki Korzo, Trsat, 3. maj, Volosko i mnogi drugi. Što se tiče društvenog života samih građana, u to nam je također pružen uvid. Film je ispunjen scenama iz raznih kavana i okupljališta te isto tako možemo vidjeti kako se bogatije stanovništvo zabavljalo u Narodnom kazalištu Ivana Zajca gledajući razne predstave ili uživajući na plesovima. Kao što je film započeo u ranu zoru, tako  završava kasno navečer prikazujući kako grad polako gubi svoj žamor i ubrzanost te poprima mirnoću i tišinu. Završne sekunde popraćene su laganom glazbom koja najavljuje dugu noć.

Ne smetaju ni šumovi
Jednostavno, kao što je i započeo, završio je „Jedan dan u Rijeci“. U tih 14 minuta, koliko je potrebno odvojiti za gledanje ovoga filma, zaista se može mnogo toga saznati o nekadašnjem životu. Sve informacije ispričane su na kreativan i zanimljiv način tako da se film i dandanas, nakon toliko godina, unatoč šumu zvuka i ne tako dobroj kvaliteti slike, može nazvati odličnim.

Maritea Arelić


Film je moguće pogledati na sljedećoj mrežnoj stranici: 
https://www.youtube.com/watch?v=GRidaYEACws (pristupljeno 12. veljače 2020.).