 |
| Ivana Xie Miškulin, Stari grad |
Po broju stanovnika i
sadržajima koje grad na Rječini nudi složila bih se da je to iznimno pogodno
mjesto za život (ako, naravno, izuzmemo vremenske nepogode).
Kratkometražni studentski film
Kratki,
sedmominutni film o gradu na Rječini pod nazivom „(Ne) volim grad koji teče“
nastao je 2015. godine. Realizirali su ga studenti surađujući sa Sveučilištem u
Rijeci u sklopu projekta USSUD-a (Unapređenje studentskoga standarda u
domeni kulture). Partneri su im bili Grad Rijeka, Studentski kulturni centar,
Sveučilišni zbor Sveučilišta u Rijeci te udruga Kombinat. Autori su se bavili
problemom odlaska ili ostanka u Rijeci, a svoja su mišljenja o navedenoj temi s
nama podijelili ljudi s područja umjetnosti, obrtništva i kulture samoga
grada, kao što su glazbenici Damir Urban i Stephany Stefan, glumac Deni
Sanković i brojni drugi.
Pogodno mjesto za život
Ponajprije
valja istaknuti kako nas u ovo kratko djelo sedme umjetnosti uvodi niz oku
ugodnih scena i panoramskih prikaza Rijeke dok u pozadini svira opuštajuća
glazba. Zatim se upoznajemo sa sudionicima koji opisuju i argumentiraju svoja
iskustva i stavove o gradu. S obzirom na to da je Rijeka nadaleko poznata kao
grad s iznimno kvalitetnom rock-scenom i alternativnim
supkulturama, neki komentiraju kako je riječka rock-scena pomalo
utihnula. No to uvelike osporava broj raznih festivala metal i rock-glazbe
koji se u gradu održavaju, kao i mnogobrojna nova imena koja svakodnevno iskaču
na alternativnoj sceni.
Po
broju stanovnika i sadržajima koje grad na Rječini nudi složila bih se da je to
iznimno pogodno mjesto za život (ako, naravno, izuzmemo vremenske nepogode).
Spominje se i da je u odnosu na ostale hrvatske gradove, a pogotovo primorske,
Rijeka iznimno otvorena prema različitostima te progresivna u širenju svojih
horizonata. Premda se u usporedbi s ostalima ističe kao prilično liberalan
grad, u praksi to nije baš uvijek tako – Rijeka kao grad koji nosi naziv
Europske prijestolnice kulture pred sobom ima još dalek put do napretka, no ona
je definitivno grad koji ima dušu i građane čiji je mentalitet otvoren za
promjene. Svi ti čimbenici trebali bi poticati mlade da ostanu u Rijeci. Ipak,
s druge strane, u kratkom filmu jasno se problematizira pasivnost i uspavanost
ljudi kao posljedica urbanog života, što kod mladih može uzrokovati manjak
motivacije i poticati na želju za samim napuštanjem grada. To, naravno, ne
znači da se oni koji se odluče za odlazak neće nikada vratiti u „grad koji
teče“.
Izostanak negativnih pojava
Ovaj
kratki film jasno nam i jednostavno ocrtava prednosti života u Rijeci i
aktualizira pojedine probleme s kojima se grad i njegovi stanovnici suočavaju.
Ipak, kao manju zamjerku, što se tiče samoga filma, možemo navesti nedostatak
kritičkog mišljenja i manjak negativnih primjera. Razlike između stavova
sugovornika minimalne su, što nam onemogućava da dobijemo drukčiju perspektivu
i bolje shvatimo drugu, možda tmurniju stranu priče, odnosno jasnije uočimo negativne
pojave koje se vežu uz ovaj primorski grad.
Bilo
kako bilo, Rijeka je bila i ostala grad koji ima dušu i koji će nas uvijek vući
nazad k sebi zahvaljujući svojoj unikatnosti i sigurnosti da ćemo u njemu naći
svoje mjesto, pod suncem ili (nešto češće) pod kišom.
Lara Topalović
Film je moguće pogledati na sljedećoj mrežnoj stranici:
https://www.youtube.com/watch?v=koGMXn1TQPA (pristupljeno 12. veljače 2020.).