 |
| Eva Šustar, Pogled iz bivše Tvornice papira |
Krajem dvadesetoga stoljeća talijanski pisac posjetio je Rijeku u nadi da će
pronaći inspiraciju za novo djelo. Sjedio je na klupici s velikom hrpom
praznih, tek kupljenih papira i uočio mali detalj na omotnici. Pisalo je da su
izrađeni u riječkoj tvornici papira. Taj ga
je detalj jako zainteresirao te je odlučio pronaći sve dostupne informacije o
sustavu, zgradi i načinu rada.
Kako je bio poznati pisac, dobio je pristup dnevniku
nađenom u tvornici. Bila je to riječ o jednom od osam radnika koji su radili ondje
početkom 19. stoljeća. Opisivao je sustav
te promjene koje su se dogodile kada su vlast u tvornici preuzeli
Englezi. Nakon tri godine rada dobio je povišicu i prebačen je na novo radno
mjesto, na Fourdrinierov stroj, a ubrzo su dobili i parni stroj.
Radnik je opisivao kako je za vrijeme svojega boravka i
života u tvornici gledao napredak i rast cijele države: od mlina i
manufaktura do velikih tvornica i industrije. Iako je bio zadovoljan
mogućnostima koje mu njegov posao nudi, često je opisivao muku i umor
svakidašnjeg dana. Od zore do sumraka bio bi na poslu i nije smio ići kući dok sve
nije bilo obavljeno. Često ne bi imao dovoljno vremena za svoju obitelj, ali
ono što ga je najviše motiviralo, bila je njihova dobrobit. Do kraja njegova
radnog vijeka u proizvodnji je bilo oko tisuću radnika, a prije nego što je
otišao u mirovinu, osnovan je mirovinski fond.
Međutim, posao nije bilo jedino što je ovaj radnik volio
i o čemu je pisao. U dnevniku često spominje svoju zaljubljenost i fascinaciju
zgradom tvornice, modernu građevinu toga doba od armiranog betona, s krovnom
lanternom i kamenim dekoracijama.
Nakon dugog boravka u Rijeci pisac se vratio u Italiju te
ubrzo nakon povratka pročitao kako je Tvornica papira propala.
Nezadovoljan tim podatkom, odlučio je napisati pripovijetku o radniku i
tiskati njegov dnevnik u nadi da se
priča poznate riječke tvornice papira nikada ne zaboravi.
Tara Šustar, 1.5