 |
| Goran Boneta, Hodač |
Proljeće
je, savršeno vrijeme za posjet nekog novog mjesta. Engleskinja Beth odlučila se za Hrvatsku. Čula je kako ovih dana svi govore o Rijeci. „Lučki grad“, „Dom
torpeda i avangarde“, „Najrokerskije mjesto“, „Grad Klimtove mladosti“, nižu se
bombastični naslovi u prestižnim svjetskim novinama.
Stigavši,
nije htjela propustiti nijedan trenutak te se odmah zaputila u centar.
Zaustavila je stranca te ga upitala što bi jedan turist mogao posjetiti. On joj
je odgovorio kako mu Filodrammatica prva pada na pamet.
Beth je
poslušala njegov prijedlog. Knjižnica ju je zadivila te je provela neko vrijeme
proučavajući knjige. Bilo ih je na raznim jezicima, nakon hrvatskoga najviše na
engleskome.
Odlučila
je potom popiti kavu. Na njezino iznenađenje za jednim stolom uočila je upravo
onog stranca koji ju je uputio u Filodrammaticu. Prišla mu je te upitala smije
li sjesti pokraj njega.
Stranac
za kojega je saznala da se zove Marko ispričao joj je kako se na mjestu
Filodrammatice prvobitno nalazila kuća Stroppi te kako je ona otvorena 1890. i
izgrađena prema projektu riječkog arhitekta Giacoma Zammattija. Neko su vrijeme
razgovarali o talijanskoj renesansi, koja je imala velik utjecaj na autora.
Marko
je predložio kako bi poslije kave mogli otići na prvi kat. Ondje je Beth
otkrila strop ukrašen prekrasnim slikama i ornamentima. Čula je da se katkad u
tom prostoru održavaju predstave. Večerašnja je bila prava prilika da se bolje
upozna s Markom te doživi Filodrammaticu na posve nov način.
Nika Piacun