Proza: Filodrammatica

Goran Boneta, Hodač


Proljeće je, savršeno vrijeme za posjet nekog novog mjesta. Engleskinja Beth odlučila se  za Hrvatsku. Čula je kako ovih dana svi govore o Rijeci. „Lučki grad“, „Dom torpeda i avangarde“, „Najrokerskije mjesto“, „Grad Klimtove mladosti“, nižu se bombastični naslovi u prestižnim svjetskim novinama.

Stigavši, nije htjela propustiti nijedan trenutak te se odmah zaputila u centar. Zaustavila je stranca te ga upitala što bi jedan turist mogao posjetiti. On joj je odgovorio kako mu Filodrammatica prva pada na pamet.

Beth je poslušala njegov prijedlog. Knjižnica ju je zadivila te je provela neko vrijeme proučavajući knjige. Bilo ih je na raznim jezicima, nakon hrvatskoga najviše na engleskome.

Odlučila je potom popiti kavu. Na njezino iznenađenje za jednim stolom uočila je upravo onog stranca koji ju je uputio u Filodrammaticu. Prišla mu je te upitala smije li sjesti pokraj njega.

Stranac za kojega je saznala da se zove Marko ispričao joj je kako se na mjestu Filodrammatice prvobitno nalazila kuća Stroppi te kako je ona otvorena 1890. i izgrađena prema projektu riječkog arhitekta Giacoma Zammattija. Neko su vrijeme razgovarali o talijanskoj renesansi, koja je imala velik utjecaj na autora.

Marko je predložio kako bi poslije kave mogli otići na prvi kat. Ondje je Beth otkrila strop ukrašen prekrasnim slikama i ornamentima. Čula je da se katkad u tom prostoru održavaju predstave. Večerašnja je bila prava prilika da se bolje upozna s Markom te doživi Filodrammaticu na posve nov način.

Nika Piacun

Komentari