 |
| Ana Šubat, Pogled s Trsata |
Subotnje predvečerje u gradu kulture mnogi bi zamislili
kao redove ispred kazališta ili prenapučene hodnike muzeja koji kriju tajne
povijesti grada, no Rijeku ne obilježava samo povijest i kultura. Popnete li se
neprebrojivim stubama do Trsata, ne biste opazili samo to; pred vama bi se
pružio pogled na grad obasjan tisućama uličnih svjetala čije su ulice ispunjene
srećom, očajem, radoznalošću, ljutnjom i tisućama ostalih emocija i misli koje
vam padnu na pamet.
Nije kultura ta što čini grad; već ljudi koji su generacijama
gradili, i još uvijek grade, sve što vidite pred sobom. To su oni koji sjede u
automobilima čekajući da se raščisti gužva, i da se upali zeleno svjetlo na
semaforima što stoje na početcima ulica koje su vam servirane pred oči da ih uz
sve ostalo opazite. Tko zna, možda ste previše zaokupljeni gledanjem onog
jednog uličnog fenjera čija žarulja žmirka i traži nekoga da je zamijeni, ili
vam je pogled odlutao u mračan dio kanjona rijeke Rječine gdje se nalazi stara Tvornica
papira. Nastavi li vaš pogled svoj put u smjeru toka Rječine, opazit ćete i
more u kojem sjaji odraz svjetala i reklama što stoje visoko na zgradama.
Riječki je lukobran teško zanemariti, lako ćete i u mraku prepoznati gdje se
nalazi. Njegovu će vam lokaciju odati dvije dizalice što svijetle u raznim
bojama, tko zna koja će ih boja krasiti dok ih vi budete promatrali. Iza
lukobrana stoji nezaboravan pogled na čitav Kvarner te Učku kao pozadinu koja
se u pogled uklapa kao da su najpoznatiji svjetski slikari dogovorili njezin
oblik, položaj i nijansu zelene boje koju će u predvečerje planina obući. Osim Učke,
među krovovima građevina u samom centru grada, zeleni se i krov Hrvatskoga narodnog
kazališta Ivana pl. Zajca u kojem mladi, kao i oni stariji, mogu uživati u
mnogobrojnim baletnim izvedbama, operama, koncertima i ostalim točkama.
Uz to što se sa stare frankopanske utvrde možete diviti
pogledu, možete saznati i kako grad živi. U nekoj uskoj ulici ili malom parku
na klupici s izrezbarenim srcem i inicijalima, skriveni od svih pogleda, nalaze
se mladi parovi, neki se vole, neki se rastaju, a neki ni ne znaju da ih čeka
zajednička budućnost. Osim tajnih sastanaka mladih parova, na osvijetljenim
trgovima, nalaze se grupe mladih koji su došli zabaviti se, opustiti nakon
teškog dana, ili su samo u prolazu jer žure na autobus svojim domovima. Neki će
izaći tek kasnije, da ih se ne primijeti dok sprejevima, po zidovima starih
zgrada, pišu kritike vezane za politiku jer tako javno izražavaju svoje nezadovoljstvo
trenutnim režimom, ili pak pišu anonimne ljubavne poruke posvećene nekome tko
im znači. Neki ni ne izlaze van, jedino kad žure na posao, u školu ili trče
kući napokon se odmoriti nakon napornog dana. Takve obično ne primijetite, ali
možete zapaziti svjetlo s njihova prozora na sedmom katu nebodera. Neki svoja
svjetla ne gase do kasno u noć, no teško ćete otkriti što rade i muči li ih
štogod.
Neke spomenute detalje možda ne biste ni primijetili da
nisu navedeni, neki vam čak nisu jasni, ali ih nikad ni nećete razumjeti ako i
sami ne odlučite učiniti nešto da ovaj grad obilježi dio vašeg života, da ga
upoznate i da naučite u kojem ritmu bije njegovo srce i kako on diše.
Marija Šverko