Proza: Najstarije hrvatsko dizalo

Ivana Xie Miškulin, Jedno od šest najstarijih dizala Rijeke

Gospodin Lift umirovljen je vlasnik firme koja proizvodi dizala po cijelom svijetu. Trenutno, pri kraju svojih sedamdesetih godina, sijedi si je gospodin postavio pitanje: „Odakle je ovo počelo?“

Nije mislio na svemir, Zemlju ili čovjeka. Ne, mislio je na dizala u Hrvatskoj. Danima se mučio tim pitanjem. Prošao je kroza sve knjige knjižnice svoga rodnog grada koje bi mogle imati traženi podatak. Barem je tako mislio. Međutim, ništa nije pronašao. Gospodin Lift bio je veliki konzervativac i u svojoj kući nije imao mobitel ili televizor. Da je imao, samo bi otišao na Google, ali da je to učinio, mi ne bismo imali ovu priču…

Uzeo je šešir i svoj debeli novčanik te krenuo na put. Najprije je obišao njemu drag Zagreb, zatim čitavo Zagorje i Slavoniju. Potom se zaputio u Dalmaciju i od Dubrovnika išao prema sjevernome Jadranu. Stajao je u svakom malom selu i gradu ispitujući sve ljude znaju li gdje je najstarije hrvatsko dizalo. Svi su negativno odgovarali. Dijelom jer stvarno nisu znali, ali najviše jer nisu htjeli razgovarati s nepoznatim starcem.

Prošlo je osamnaest mjeseci i nešto dana od početka tog ambicioznog pothvata. Toliko dugo gospodin Lift nije bio kod kuće i tada je došao u Rijeku.

Sve je išlo kao inače – ljudi su ga pristojno odbijali, a on nije posustajao. I tako bi išlo unedogled da pred jednom školom, jednog tipičnog riječkog, kišnog dana nije ugledao jednog dječaka.

„Znam!“ uskliknuo je malac u Kurelčevoj ulici.

„Znaš?! Čekaj malo, ti zaista znaš?!“ podrhtavao je gospodinu kišobran od sreće u rukama.

„To vam je na broju 13., nedaleko odavde!“

Gospodina Lifta nije zanimalo kako i zašto taj dječak, kojega je sreo toga tipičnog riječkog, kišnog dana, to zna, već je samo krenuo trčati prema zgradi.

Da ga je kojim slučajem zanimalo, saznao bi da je toga tipičnog riječkog, kišnog dana taj dječak iz GAM-a za zadatak iz hrvatskoga trebao napisati priču o najstarijem hrvatskom dizalu.

Gospodin Lift otvorio je vrata zgrade i stao pred prvo u seriji šest starih dizala Rijeke, izgrađeno 1912.
          
            „Čovječe!“ rekao je. „Ovo sam tražio!“
          
Marko Drozdek