Proza: Tvornica igraćih karata


Elena Matić, Lenta vremena na Korzu

Marin iz Zadra, koji je volio posjećivati mnoge gradove, odlučio je obići ne tako udaljeno mjesto. Obožavao je čitati knjige, pogotovo Julesa Vernea. Njegova su ga djela uvijek poticala na putovanje. Zahvaljujući njemu, obišao je mnoge države i gradove. Rado je uspoređivao sadašnji izgled lokacija s time kako su one opisane u djelima. Zanimljivo, iako je vidio brojne države i daleke gradove, to je bio prvi put da je posjetio Rijeku, koja se nalazila na svega 150 kilometara udaljenosti. Nije se mogao sjetiti je li grad bio spomenut u nekome Verneovu djelu, ali je znao da je ove godine Rijeka Europska prijestolnica kulture.

Isplanirao je cijeli put i odlučio svakako razgledati Rafineriju šećera, Trsat, Kantridu, a ponajviše Tvornicu igraćih karata. Nedavno je bila obnovljena i Rijeka je postala mjesto okupljanja ljubitelja kartaških igara. 

Čitajući knjigu Julesa Vernea „Put oko svijeta u 80 dana“, zainteresirao se za kartašku igru whist, u kojoj je glavni lik Phileas Fogg uživao. Napokon ju je i naučio igrati te općenito zavolio kartaške igre.

Riječka je tvornica nastala još 1915. godine, no kasnije je pretvorena u stambenu zgradu. Ipak, entuzijazmom Riječana danas je ponovno zaslužna za nove briškule.

U Rijeci je trajao Festival kartaških igara i Riječani su s posjetiteljima igrali, između ostaloga, i whist. Festival se održavao na Potoku, nedaleko od zgrade u kojoj se ponovno proizvode karte. Na tom festivalu bilo je moguće kupiti mnogobrojne kartaške igre, ali i naučiti pravila.

Prišao je ljudima koji su podučavali igre i upoznao se s njima. Pružio je ruku jednom čovjeku nalik Foggu.

„Bok, prijatelju. Otkud ti ovdje?“ osoba mu se prijateljski obratila.                           

Ipak to nije bio Fogg, nego poznato lice. Bit će da se Marin previše uživio u Verneove pustolovine. Naime, mladić kojega je susreo bio je njegov nekadašnji prijatelj iz Zadra, s kojim se družio u djetinjstvu.

„Uopće te nisam prepoznao. Ja sam došao posjetiti Rijeku. Koje slučajnosti što sam te sreo!“ veselo je govorio Marin.

„Ja radim ovdje, znaš da sam se vratio u svoj rodni grad i drago mi je zbog toga.“

Nakon razgovora stari mu je prijatelj pokazao cijeli festival radi kojega je zapravo i došao. Na tom festivalu bilo je zaista svega. Od najstarijih do najnovijih kartaških igara. Sudjelujući u mnogim projektima, moglo se naučiti o povijesti i podrijetlu karata.

U idućih nekoliko dana domaćin mu je pokazao sva važnija mjesta u Rijeci koja je htio posjetiti. Razgledali su tako i Trsat i Kantridu. No Marinu se svidio i strogi centar grada. Razgovarao je s prijateljem o zanimljivoj fontani na kraju Korza, Starim vratima, skulpturama na palači koja se nalazi na Jadranskome trgu. Ona mu je bila posebno zanimljiva jer ju je doista mogao povezati s Verneom i njegovim djelima. Naime, skulpture su predstavljale različite kontinente. Dok su promatrali ta spomenuta umjetnička djela na palači, razmišljali su koje se kartaške igre igraju u pojedinim dijelovima svijeta.

Lea Zubčić