Lucija Kamber, Korzo |
Nije
li strašno koliko malo ustvari znamo o gradu u kojem živimo? Sve druge velike
gradove posjetit ćemo ili istražiti na internetu, ali što je s poviješću našega grada
i velikanima koji su ga oplemenili? Znate li zašto zračna luka u New Yorku i
jedna od riječkih ulica nose isto ime? Koji je to velikan zvučna imena upisan u riječku povijest? Fiorello Henry La Guardia – velik čovjek, velika imena.
Obiteljska priča
On je rođen u New Yorku 1882. godine kao sin talijanskih iseljenika Achillea i Irene, Židovke iz Trsta. Achille je radio brojne poslove svugdje po svijetu, pa tako djelomično i u Rijeci. Poznavao je mnoštvo ljudi, a među njima i američkog konzula u Budimpešti. Kada mu je ponuđen posao u Rijeci, umjesto njega 1904. dolazi njegov sin Fiorello, prvenstveno zbog znanja talijanskoga jezika.
On je rođen u New Yorku 1882. godine kao sin talijanskih iseljenika Achillea i Irene, Židovke iz Trsta. Achille je radio brojne poslove svugdje po svijetu, pa tako djelomično i u Rijeci. Poznavao je mnoštvo ljudi, a među njima i američkog konzula u Budimpešti. Kada mu je ponuđen posao u Rijeci, umjesto njega 1904. dolazi njegov sin Fiorello, prvenstveno zbog znanja talijanskoga jezika.
Stan na Korzu
Naš je bivši sugrađanin dobio prilično oskudan stan na Korzu. Nije imao ni običnu kupaonicu. Od svojega je prethodnika naslijedio samo pravne knjige, izvještaje, molbe za putovnice, jednu staklenu tintaricu i dva gumena pečata.
Razumijevanje za iseljenike
Ipak, mladi
čovjek ne prihvaća stvari kakve jesu, već čini sve što može da samostalno i kao
jedini zaposlenik unaprijedi ured. Osim izdavanja službenih potvrda nadgledao
je i iseljenike koji su svaka dva tjedna odlazili put New Yorka. Može se pronaći podatak da je u tri godine službe pregledao čak 90 000 osoba. Nije to za njega bio tek običan uredski posao. Riječ je o sinu iseljenika koji je zasigurno vrlo dobro razumio probleme maloga čovjeka.
Liječnički pregled
Radio
je svoj posao srcem i umom. Pokušavao se uklopiti u bilo grada i upoznati ljude
i običaje, pa je tako usvojio i znanje hrvatskoga jezika. Bio je razborit, otvoren i
spontan. Vjerovao je svojoj prosudbi i čvrsto se držao svojih uvjerenja. Ubrzo
je postao popularan i među drugim službenicima u Rijeci. Vrijedan, uporan i
samosvjestan, to su samo neke od riječi koje ga opisuju. Marljivo je učio i
proučavao grad u kojem živi i posao kojim se bavi. Taj posao nije bio lak, problemi
s emigrantima bili su brojni, a pravila gotovo nisu postojala. Znatiželjom i
marljivošću postigao je mnogo. Uveo je i obavezan liječnički pregled prije ukrcaja
na brod. Tada su svi putnici morali dobiti dozvolu triju liječnika da su zdravi
prije polaska. Zbog svojeglavosti nadležni su ga često korili, ali se svejedno
nikada nije prilagođavao krutim činovničkim pravilima ili pravilima „više klase“.
Čuvena anegdota
Moja
najdraža anegdota o tom nevjerojatnom čovjeku jest priča o posjeti Njezina Carskog
Veličanstva Nadvojvotkinje Marije Josipe. Svi su bili spremni udovoljiti svakoj
njezinoj želji, pa je tako lučki kapetan naredio ranije ukrcavanje pet
stotina emigranata na parobrod jer je ona to htjela vidjeti. La Guardia je znao je da bi se jadnici bespotrebno mučili u nehumanim uvjetima zbog njezina hira te je odbio zahtjev. Nije prihvatio ni njezin poziv na čaj. Nakon toga nestao je na
cijelo poslijepodne kako bi izbjegao daljnje nagovaranje.
New York
Bio je
i sportaš, uvijek spreman na razonodu i druženja. Sudjelovao je na brojnim
društvenim i sportskim događanjima. Pratio je balove, utakmice i karnevale.
Nakon tri godine činovništva u Rijeci tražio je premještaj. Obavljao je razne poslove, no danas je zasigurno najpoznatiji kao nekadašnji gradonačelnik New
Yorka. Tu je funkciju obavljao čak dvanaest godina. U tom je gradu i umro 1947.
Svaki
put dok prolazim ulicom koja nosi njegovo ime, razmišljanjem o tom niskom
velikom čovjeku. Zvali su ga Mali Cvijet aludirajući na simpatičnost i niski
rast. Iako je bio svojeglav, ljudi su ga voljeli. I zato dok hodate Korzom i
prolazite pored spomen-ploče na mjestu njegova ureda, sjetite se tog
nevjerojatnog čovjeka i svega što je napravio za emigrante svojega vremena i
ostao svoj do samoga kraja.
Tara
Šimunić