RI osobe: Fiorello Henry La Guardia

Lucija Kamber, Korzo

Nije li strašno koliko malo ustvari znamo o gradu u kojem živimo? Sve druge velike gradove posjetit ćemo ili istražiti na internetu, ali što je s poviješću našega grada i velikanima koji su ga oplemenili? Znate li zašto zračna luka u New Yorku i jedna od riječkih ulica nose isto ime? Koji je to velikan zvučna imena upisan u riječku povijest? Fiorello Henry La Guardia – velik čovjek, velika imena.

Obiteljska priča
On je rođen u New Yorku 1882. godine kao sin talijanskih iseljenika Achillea i Irene, Židovke iz Trsta. Achille je radio brojne poslove svugdje po svijetu, pa tako djelomično i u Rijeci. Poznavao je mnoštvo ljudi, a među njima i američkog konzula u Budimpešti. Kada mu je ponuđen posao u Rijeci, umjesto njega 1904. dolazi njegov sin Fiorello, prvenstveno zbog znanja talijanskoga jezika.

Stan na Korzu

Naš je bivši sugrađanin dobio prilično oskudan stan na Korzu. Nije imao ni običnu kupaonicu. Od svojega je prethodnika naslijedio samo pravne knjige, izvještaje, molbe za putovnice, jednu staklenu tintaricu i dva gumena pečata.

Razumijevanje za iseljenike

Ipak, mladi čovjek ne prihvaća stvari kakve jesu, već čini sve što može da samostalno i kao jedini zaposlenik unaprijedi ured. Osim izdavanja službenih potvrda nadgledao je i iseljenike koji su svaka dva tjedna odlazili put New Yorka. Može se pronaći podatak da je u tri godine službe pregledao čak 90 000 osoba. Nije to za njega bio tek običan uredski posao. Riječ je o sinu iseljenika koji je zasigurno vrlo dobro razumio  probleme maloga čovjeka.

Liječnički pregled

Radio je svoj posao srcem i umom. Pokušavao se uklopiti u bilo grada i upoznati ljude i običaje, pa je tako usvojio i znanje hrvatskoga jezika. Bio je razborit, otvoren i spontan. Vjerovao je svojoj prosudbi i čvrsto se držao svojih uvjerenja. Ubrzo je postao popularan i među drugim službenicima u Rijeci. Vrijedan, uporan i samosvjestan, to su samo neke od riječi koje ga opisuju. Marljivo je učio i proučavao grad u kojem živi i posao kojim se bavi. Taj posao nije bio lak, problemi s emigrantima bili su brojni, a pravila gotovo nisu postojala. Znatiželjom i marljivošću postigao je mnogo. Uveo je i obavezan liječnički pregled prije ukrcaja na brod. Tada su svi putnici morali dobiti dozvolu triju liječnika da su zdravi prije polaska. Zbog svojeglavosti nadležni su ga često korili, ali se svejedno nikada nije prilagođavao krutim činovničkim pravilima ili pravilima „više klase“.

Čuvena anegdota

Moja najdraža anegdota o tom nevjerojatnom čovjeku jest priča o posjeti Njezina Carskog Veličanstva Nadvojvotkinje Marije Josipe. Svi su bili spremni udovoljiti svakoj njezinoj želji, pa je tako lučki kapetan naredio ranije ukrcavanje pet stotina emigranata na parobrod jer je ona to htjela vidjeti. La Guardia je znao je da bi se jadnici bespotrebno mučili u nehumanim uvjetima zbog njezina hira te je odbio zahtjev. Nije prihvatio ni njezin poziv na čaj. Nakon toga nestao je na cijelo poslijepodne kako bi izbjegao daljnje nagovaranje.

New York

Bio je i sportaš, uvijek spreman na razonodu i druženja. Sudjelovao je na brojnim društvenim i sportskim događanjima. Pratio je balove, utakmice i karnevale. Nakon tri godine činovništva u Rijeci tražio je premještaj. Obavljao je razne poslove, no danas je zasigurno najpoznatiji kao nekadašnji gradonačelnik New Yorka. Tu je funkciju obavljao čak dvanaest godina. U tom je gradu i umro 1947.

Goran Boneta, Spomen-ploča

Mali Cvijet

Svaki put dok prolazim ulicom koja nosi njegovo ime, razmišljanjem o tom niskom velikom čovjeku. Zvali su ga Mali Cvijet aludirajući na simpatičnost i niski rast. Iako je bio svojeglav, ljudi su ga voljeli. I zato dok hodate Korzom i prolazite pored spomen-ploče na mjestu njegova ureda, sjetite se tog nevjerojatnog čovjeka i svega što je napravio za emigrante svojega vremena i ostao svoj do samoga kraja.

Tara Šimunić