 |
| Goran Boneta, Janko Polić Kamov |
Kamov
je u adolescentskim danima izgradio
oštar i buntovnički stav te ga zadržao tijekom cijeloga života. On je vidljiv u
njegovim djelima, ali i u samom slijedu životnoga puta koji završava
preuranjenom smrću.
Obiteljska
ljubav prema umjetnosti
Jedna
od najznačajnijih osoba u razdoblju hrvatske književnosti ranog 20. stoljeća
bio je Janko Polić Kamov. Rođen na Sušaku, dijelu današnje Rijeke, 1886. godine
kao trinaesto dijete u obitelji, još od malih nogu pokazivao je interes za
književnost i književno stvaralaštvo. Potječe iz ugledne obitelji u kojoj se
iznimno cijenila kultura i umjetnost. Živi tako lagodno i bezbrižno djetinjstvo
tijekom kojeg je od roditelja prema umjetnosti usvojio ljubav i poštovanje.
Buntovnik
Kamov
je u adolescentskim danima izgradio
oštar i buntovnički stav te ga zadržao tijekom cijeloga života. On je vidljiv u
njegovim djelima, ali i u samom slijedu životnoga puta koji završava
preuranjenom smrću.
Djetinjstvo
i školovanje
Kada
mu je bilo tek osam godina, zajedno sa svojom braćom izvodio je male kućne
predstave te izdavao kućni književni časopis pod nazivom Sokol. Dakle,
od svojih najranijih dana zavolio je književnost i pjesništvo te uživao u
povijesnim romanima. Završivši osnovnoškolsko obrazovanje, upisuje Sušačku
gimnaziju u rodnome gradu koji mu je dugi niz godina pružio utočište, no u
četvrtom razredu biva izbačen zbog buntovništva koje ga je dovodilo u česte sukobe s nastavnicima.
Životni put
vodi ga iz rodne Rijeke u Senj gdje također zbog nediscipline biva izbačen iz
škole, a to se događa i u Zagrebu u koji pristiže nakon što u Senju nije uspio
završiti obrazovanje.
Od svih školskih klupa u kojima je sjedio najveći utjecaj
na njegovo buduće stvaralaštvo imali su srednjoškolski dani u Sušačkoj
gimnaziji – osnivanje tajne anarhističke udruge sa školskim kolegama, koja je
imala i literarne, umjetničke ambicije, te upoznavanje žene koju u pjesmama
naziva Kitty – neprežaljene ljubavi prema kojoj gaji osjećaje sve do smrti. To
su bili ključni događaji za razvoj Kamova kao pjesnika.
Stil
života
Općenito
govoreći, živio je hedonistički i rastrošno. Kuda god bi pošao, opijao se u lokalnim
kafićima i nekontrolirano trošio. Lutajući besciljno, neshvaćen među okolinom u
rodnoj Rijeci, proputovao je Hrvatsku, Italiju, ali i susjedne zemlje
stvarajući vrijedna djela i boreći se pritom s problemom nezaposlenosti i zdravstvenih
tegoba koje su uslijedile kao okrutna posljedica njegova životnog stila i
rebeliozne naravi.
Obiteljske
tragedije
Život
mu je prožet čestim obiteljskim tragedijama koje su na njemu ostavljale dubok
trag, a tešku žalost zbog smrti voljenih roditelja te braće i sestara
naposljetku je pretočio u neka od svojih najistaknutijih djela. Novela Sloboda nastala je nakon očeve, a drama Mamino
srce nakon majčine. Također, u razdoblju nakon gubitka roditelja nastali su roman Isušena kaljuža te zbirka pjesama Psovka.
Odbijenice
i prerana smrt
Mnogo
je putovao i pritom razvijao svoje umjetničko stvaralaštvo, nudio je svoja
djela brojnim izdavačima i kazalištima, a od njih bi redovito primao
odbijenice.
Odlučuje otputovati u Španjolsku u nadi da će konačno naići na
razumijevanje, no tek nakon njegove smrti u Barceloni 1910. godine sabrana su i
objavljena mnoga djela i tekstovi koji su ovom pjesniku osigurali vječnu slavu.
Prokleta
sudbina
Ovaj riječki književnik, dodijelivši si nadimak Kamov, prema starozavjetnom liku
Kamu, aludira na vlastitu prokletu sudbinu, odnosno izopćenje i nerazumijevanje
koje mu je tadašnje društvo nerijetko upućivalo. Iznimno hrabar i kontroverzan,
buntovnički je ismijavao društvene pojave svoga vremena i udaljio se od svih
dotada utemeljenih književnih tradicija. Njegova osebujna i kaotična narav uočljiva
je u raznolikom književnom opusu u kojemu često uvodi kontroverznu tematiku i
izvrgava ruglu društvene vrijednosti toga vremena.
Rebeliozna
narav Kamovljeve Rijeke
Bez
obzira na to što za vrijeme života njegov značaj nije bio velik jer je bio korak
ispred svojih suvremenika, nakon smrti njegova djela imala su zbog svoje
jedinstvenosti velik utjecaj na daljnji razvoj hrvatske književnosti.
 |
| Goran Boneta, Janko Polić Kamov |
Danas je
u njegovu rodnom gradu po njemu nazvana ulica, a njegov kip postavljen je na
terasu ispred hotela Continental kao pravi simbol mladenačke rebeliozne naravi
koja je već stoljećima karakteristična upravo za Kamovljev Grad na Rječini.
Lara
Topalović