RI osobe: Janko Polić Kamov

Goran Boneta, Janko Polić Kamov

Kamov je  u adolescentskim danima izgradio oštar i buntovnički stav te ga zadržao tijekom cijeloga života. On je vidljiv u njegovim djelima, ali i u samom slijedu životnoga puta koji završava preuranjenom smrću.

Obiteljska ljubav prema umjetnosti
Jedna od najznačajnijih osoba u razdoblju hrvatske književnosti ranog 20. stoljeća bio je Janko Polić Kamov. Rođen na Sušaku, dijelu današnje Rijeke, 1886. godine kao trinaesto dijete u obitelji, još od malih nogu pokazivao je interes za književnost i književno stvaralaštvo. Potječe iz ugledne obitelji u kojoj se iznimno cijenila kultura i umjetnost. Živi tako lagodno i bezbrižno djetinjstvo tijekom kojeg je od roditelja prema umjetnosti usvojio ljubav i poštovanje.

Buntovnik
Kamov je  u adolescentskim danima izgradio oštar i buntovnički stav te ga zadržao tijekom cijeloga života. On je vidljiv u njegovim djelima, ali i u samom slijedu životnoga puta koji završava preuranjenom smrću.

Djetinjstvo i školovanje
Kada mu je bilo tek osam godina, zajedno sa svojom braćom izvodio je male kućne predstave te izdavao kućni književni časopis pod nazivom Sokol. Dakle, od svojih najranijih dana zavolio je književnost i pjesništvo te uživao u povijesnim romanima. Završivši osnovnoškolsko obrazovanje, upisuje Sušačku gimnaziju u rodnome gradu koji mu je dugi niz godina pružio utočište, no u četvrtom razredu biva izbačen zbog buntovništva koje ga je dovodilo u česte sukobe s nastavnicima.

Životni put vodi ga iz rodne Rijeke u Senj gdje također zbog nediscipline biva izbačen iz škole, a to se događa i u Zagrebu u koji pristiže nakon što u Senju nije uspio završiti obrazovanje. 

Od svih školskih klupa u kojima je sjedio najveći utjecaj na njegovo buduće stvaralaštvo imali su srednjoškolski dani u Sušačkoj gimnaziji – osnivanje tajne anarhističke udruge sa školskim kolegama, koja je imala i literarne, umjetničke ambicije, te upoznavanje žene koju u pjesmama naziva Kitty – neprežaljene ljubavi prema kojoj gaji osjećaje sve do smrti. To su bili ključni događaji za razvoj Kamova kao pjesnika.

Stil života
Općenito govoreći, živio je hedonistički i rastrošno. Kuda god bi pošao, opijao se u lokalnim kafićima i nekontrolirano trošio. Lutajući besciljno, neshvaćen među okolinom u rodnoj Rijeci, proputovao je Hrvatsku, Italiju, ali i susjedne zemlje stvarajući vrijedna djela i boreći se pritom s problemom nezaposlenosti i zdravstvenih tegoba koje su uslijedile kao okrutna posljedica njegova životnog stila i rebeliozne naravi.

Obiteljske tragedije
Život mu je prožet čestim obiteljskim tragedijama koje su na njemu ostavljale dubok trag, a tešku žalost zbog smrti voljenih roditelja te braće i sestara naposljetku je pretočio u neka od svojih najistaknutijih djela. Novela Sloboda nastala je nakon očeve, a drama Mamino srce nakon majčine. Također, u razdoblju nakon gubitka roditelja nastali su roman Isušena kaljuža te zbirka pjesama Psovka.

Odbijenice i prerana smrt
Mnogo je putovao i pritom razvijao svoje umjetničko stvaralaštvo, nudio je svoja djela brojnim izdavačima i kazalištima, a od njih bi redovito primao odbijenice. 

Odlučuje otputovati u Španjolsku u nadi da će konačno naići na razumijevanje, no tek nakon njegove smrti u Barceloni 1910. godine sabrana su i objavljena mnoga djela i tekstovi koji su ovom pjesniku osigurali vječnu slavu.

Prokleta sudbina
Ovaj riječki književnik, dodijelivši si nadimak Kamov, prema starozavjetnom liku Kamu, aludira na vlastitu prokletu sudbinu, odnosno izopćenje i nerazumijevanje koje mu je tadašnje društvo nerijetko upućivalo. Iznimno hrabar i kontroverzan, buntovnički je ismijavao društvene pojave svoga vremena i udaljio se od svih dotada utemeljenih književnih tradicija. Njegova osebujna i kaotična narav uočljiva je u raznolikom književnom opusu u kojemu često uvodi kontroverznu tematiku i izvrgava ruglu društvene vrijednosti toga vremena.

Rebeliozna narav Kamovljeve Rijeke
Bez obzira na to što za vrijeme života njegov značaj nije bio velik jer je bio korak ispred svojih suvremenika, nakon smrti njegova djela imala su zbog svoje jedinstvenosti velik utjecaj na daljnji razvoj hrvatske književnosti. 


Goran Boneta, Janko Polić Kamov

Danas je u njegovu rodnom gradu po njemu nazvana ulica, a njegov kip postavljen je na terasu ispred hotela Continental kao pravi simbol mladenačke rebeliozne naravi koja je već stoljećima karakteristična upravo za Kamovljev Grad na Rječini.

Lara Topalović