 |
| Goran Krapić, U potrazi za muralima (autor murala u Vodovodnoj: Artez) |
Članak Dominika Rukavine „Grafiti – dio riječke umjetničke
priče“ prošle je školske godine (2019./2020.) predložen za državnu razinu
LiDraNa. Potražite remek-djela iz teksta!
Brojne su riječke tvornice, nažalost, propale te danas
izgledaju prilično zapušteno. One su neiskorišteni potencijal i sigurno bi
bolje izgledale da dođu u ruke mladih riječkih umjetnika.
Natpisi i grafiti
Iako mnogi ljudi u današnje doba grafite smatraju
vandalizmom i smatraju kako nagrđuju javne površine, ti isti ljudi često ni ne
znaju što oni podrazumijevaju. Jednostavno ne razlikuju natpise i grafite te
redovito misle na mrzilačke poruke po fasadama.
Činjenica je da su grafiti dio suvremene urbane umjetnosti
koja je žestoko zastupljena u hip-hop kulturi i da se grad koji je prekriven
prekrasnim i maštovitim grafitima, kao što je Rijeka, može nazvati gradom
kulture.
Kratka povijest grafita
Grafiti poput današnjih razvili su se iz mnogobrojnih
natpisa u 20. stoljeću koji su bili povezani s društvenim promjenama ili
negodovanjem zbog političke situacije u određenom mjestu (npr. Berlinski zid,
1961.).
Krajem 70-ih oni se pojavljuju i u Hrvatskoj, a jedni od
prvih natpisa bili su povezani s punkom. Često se njima, osim sklonosti
prema glazbenom pravcu, iskazivalo i nezadovoljstvo zbog strogoga i
restriktivnog načina života u tadašnjoj državi. „Drugi val“ grafita pojavljuje se
nastankom navijačkih skupina i ispisivanjem parola u čast omiljenoga kluba ili
protiv tuđega.
Tek nakon tih faza dolazimo do grafita kakve danas viđamo
na našim gradskim ulicama. Iako je i stari, spomenuti tip grafita još uvijek
zastupljen, danas se oni češće oblikuju na umjetnički način. Što se tematike
tiče, valja zamijetiti kako prevladavaju oni navijački, odnosno sportski, koje možemo
naći u svakom riječkom kvartu. Poznat je, primjerice, grafit „This time next year
we'll be champions“ („U ovo vrijeme iduće godine bit ćemo prvaci“) na Krnjevu,
koji je inspiriran poznatom humorističnom serijom „Mućke“. Također, navijači
svoje umjetničke radove često posvećuju preminulim članovima.
Niz je poznatih kreativnih intervencija koje na javnim
površinama na zanimljiv način govore o povijesti grada (npr. „Baltazargrad“ na
Podmurvicama, koji su oblikovali autori Luka Krivičić i Edi Gustin-Maska ili
„Explorare Necesse Est“, djelo španjolskoga crtača Sebasa Velasca o riječkoj
industrijskoj baštini u Ulici Franje Račkoga), koje su inspirirane drugim
granama umjetnosti (stube na Pećinama koje nose ime poznatoga lika Malika
Tintilinića iz bajke Ivane Brlić Mažuranić, djelo Ivana Blažetića Šumskog), prikazuju
pristup životu („Pimplanje“, kojim je zagrebački autor Lonac u Ružićevoj ulici
prikazao pedantnost pri izradi makete broda).
Zakon i bezakonje
Brojni su grafiti nastali na zakonit način te su često i
umjetnici iz drugih krajeva Hrvatske, poput Lonca, ili drugih dijelova svijeta,
poput Sebasa Velasca doprinijeli izgledu našega grada. Naravno, neki grafiteri
nisu imali dozvole, a ne možemo reći da su nagrdili grad.
Iako ćemo se svi složiti kako zakone treba poštovati, ne
možemo ne vidjeti ljepotu pojedinih grafita koji su katkad nastali na
nedopušten način. Danas su na snazi strogi zakoni protiv crtanja preko javnih
površina kao što su, primjerice, vlakovi ili dućani. Neki radovi zaista
nagrđuju njihov izgled, ali često je riječ o pravim umjetničkim djelima.
Trebalo bi stoga razmisliti kako regulirati takav način izražavanja na opće zadovoljstvo.
Brojne su riječke tvornice, nažalost, propale te danas
izgledaju prilično zapušteno. One su neiskorišteni potencijal i sigurno bi
bolje izgledale da dođu u ruke mladih riječkih umjetnika.
Budući da crtači nemaju dovoljno površina na kojima bi
mogli legalno predstavljati svoj talent, moraju se prikrivati kako bi izbjegli
prijave i kazne. Naravno, neki bi to vjerojatno činili i da je zakon blaži te
postoji više slobodnih površina.
Anonimnost?!
I kada se čini da su autori anonimni, ne možemo reći da je
to posve točno. Prepoznatljivi su po
različitim stilovima i potpisuju se nadimcima. Za neke radove možemo reći da su
sjajni, a neki su doista daleko od remek-djela i prava je šteta što su njima uništene
fasade.
Urbana umjetnost
Rijeka je definitivno jedan od najvećih gradova kulture u
Hrvatskoj. Tome svakako doprinose i grafiti. Riječ je o urbanoj umjetnosti na
koju treba biti ponosan. Ipak, valja biti oprezan te umjetničke radove ne
miješati s kojekakvim natpisima mržnje i parolama koje ne možemo uvrstiti u navedenu
kategoriju.
Dominik
Rukavina