Grafiti – dio riječke umjetničke priče

Goran Krapić, U potrazi za muralima
(autor murala u Vodovodnoj: Artez)

Članak Dominika Rukavine „Grafiti – dio riječke umjetničke priče“ prošle je školske godine (2019./2020.) predložen za državnu razinu LiDraNa. Potražite remek-djela iz teksta!

Brojne su riječke tvornice, nažalost, propale te danas izgledaju prilično zapušteno. One su neiskorišteni potencijal i sigurno bi bolje izgledale da dođu u ruke mladih riječkih umjetnika.

Natpisi i grafiti

Iako mnogi ljudi u današnje doba grafite smatraju vandalizmom i smatraju kako nagrđuju javne površine, ti isti ljudi često ni ne znaju što oni podrazumijevaju. Jednostavno ne razlikuju natpise i grafite te redovito misle na mrzilačke poruke po fasadama.

Činjenica je da su grafiti dio suvremene urbane umjetnosti koja je žestoko zastupljena u hip-hop kulturi i da se grad koji je prekriven prekrasnim i maštovitim grafitima, kao što je Rijeka, može nazvati gradom kulture.

Kratka povijest grafita

Grafiti poput današnjih razvili su se iz mnogobrojnih natpisa u 20. stoljeću koji su bili povezani s društvenim promjenama ili negodovanjem zbog političke situacije u određenom mjestu (npr. Berlinski zid, 1961.).

Krajem 70-ih oni se pojavljuju i u Hrvatskoj, a jedni od prvih natpisa bili su povezani s punkom. Često se njima, osim sklonosti prema glazbenom pravcu, iskazivalo i nezadovoljstvo zbog strogoga i restriktivnog načina života u tadašnjoj državi. „Drugi val“ grafita pojavljuje se nastankom navijačkih skupina i ispisivanjem parola u čast omiljenoga kluba ili protiv tuđega.

Tek nakon tih faza dolazimo do grafita kakve danas viđamo na našim gradskim ulicama. Iako je i stari, spomenuti tip grafita još uvijek zastupljen, danas se oni češće oblikuju na umjetnički način. Što se tematike tiče, valja zamijetiti kako prevladavaju oni navijački, odnosno sportski, koje možemo naći u svakom riječkom kvartu. Poznat je, primjerice, grafit „This time next year we'll be champions“ („U ovo vrijeme iduće godine bit ćemo prvaci“) na Krnjevu, koji je inspiriran poznatom humorističnom serijom „Mućke“. Također, navijači svoje umjetničke radove često posvećuju preminulim članovima.

Niz je poznatih kreativnih intervencija koje na javnim površinama na zanimljiv način govore o povijesti grada (npr. „Baltazargrad“ na Podmurvicama, koji su oblikovali autori Luka Krivičić i Edi Gustin-Maska ili „Explorare Necesse Est“, djelo španjolskoga crtača Sebasa Velasca o riječkoj industrijskoj baštini u Ulici Franje Račkoga), koje su inspirirane drugim granama umjetnosti (stube na Pećinama koje nose ime poznatoga lika Malika Tintilinića iz bajke Ivane Brlić Mažuranić, djelo Ivana Blažetića Šumskog), prikazuju pristup životu („Pimplanje“, kojim je zagrebački autor Lonac u Ružićevoj ulici prikazao pedantnost pri izradi makete broda).

Zakon i bezakonje

Brojni su grafiti nastali na zakonit način te su često i umjetnici iz drugih krajeva Hrvatske, poput Lonca, ili drugih dijelova svijeta, poput Sebasa Velasca doprinijeli izgledu našega grada. Naravno, neki grafiteri nisu imali dozvole, a ne možemo reći da su nagrdili grad.

Iako ćemo se svi složiti kako zakone treba poštovati, ne možemo ne vidjeti ljepotu pojedinih grafita koji su katkad nastali na nedopušten način. Danas su na snazi strogi zakoni protiv crtanja preko javnih površina kao što su, primjerice, vlakovi ili dućani. Neki radovi zaista nagrđuju njihov izgled, ali često je riječ o pravim umjetničkim djelima. Trebalo bi stoga razmisliti kako regulirati takav način izražavanja na opće zadovoljstvo.

Brojne su riječke tvornice, nažalost, propale te danas izgledaju prilično zapušteno. One su neiskorišteni potencijal i sigurno bi bolje izgledale da dođu u ruke mladih riječkih umjetnika.

Budući da crtači nemaju dovoljno površina na kojima bi mogli legalno predstavljati svoj talent, moraju se prikrivati kako bi izbjegli prijave i kazne. Naravno, neki bi to vjerojatno činili i da je zakon blaži te postoji više slobodnih površina.

Anonimnost?!

I kada se čini da su autori anonimni, ne možemo reći da je to posve točno. Prepoznatljivi su po različitim stilovima i potpisuju se nadimcima. Za neke radove možemo reći da su sjajni, a neki su doista daleko od remek-djela i prava je šteta što su njima uništene fasade.

Urbana umjetnost

Rijeka je definitivno jedan od najvećih gradova kulture u Hrvatskoj. Tome svakako doprinose i grafiti. Riječ je o urbanoj umjetnosti na koju treba biti ponosan. Ipak, valja biti oprezan te umjetničke radove ne miješati s kojekakvim natpisima mržnje i parolama koje ne možemo uvrstiti u navedenu kategoriju.

 

Dominik Rukavina