 |
| Andrea Kopri, Prolaznici Korzom |
U okviru nastave Glazbene umjetnosti dobila sam zadatak prošetati Korzom slušajući na slušalicama dvije Beethovenove skladbe – „Für Elise“ i „Moonlight sonatu“.
Prolazeći centrom grada i
slušajući dvije, ugođajem potpuno različite, Beethovenove skladbe, možemo
zaključiti mnogo toga o vlastitim emocijama te kako glazba utječe na njih, kao
i na percepciju svijeta oko nas.
Prva Beethovenova skladba
koju sam slušala bila je „Für Elise“. Skladba poznate i veselije melodije navela me da ljude koje
promatram vidim tako da u njima prepoznajem samo sretne emocije. Prizor je
nalikovao uvodu nekog filma. Slušajući tu skladbu, nisam detaljnije proučavala
ljude i njihove moguće osobne probleme i mane, nego su oni za mene bili samo
prolaznici, kao statisti u filmu. Skladba mi je na taj način brzo proletjela te
mi se činilo da kratko traje.
Za razliku od ove skladbe
slušanje druge navelo me na kompletno kontrastno razmišljanje. Ugođaj prvog
stavka skladbe „Moonlight sonata“ sumoran je i tužan. Ponukao me da si o svakome
prolazniku postavim pitanje: „Što li je njima danas pošlo po zlu?“ Oni za mene
tada nisu bili samo prolaznici, već glavni likovi sa svojim životnim pričama.
Ugođaj je bio toliko tmuran, pa mi se, u tada sunčanoj Rijeci, činilo da
pljušti kiša. U jednom je trenutku zapuhao jak vjetar, što je pridonijelo
teškoj atmosferi slušanja skladbe.
Možemo zaključiti da nas
glazba može navesti da promatramo ljude drugačije te da smišljamo priče o
njima. Kada prolazim gradom sama, obično ne obraćam pozornost na emocije ljudi
oko sebe, no ovaj zadatak naveo me da to učinim.
Nina Grujičić