 |
| Opatijski advent, Goran Krapić |
I ove godine Lovre i Lola htjeli su ići na neki božićni advent. Oni su bili mladi ljubavni par već dvije godine. Imali su zanimljiv dogovor. Planirali su svakoga prosinca uživati u adventskoj čaroliji nekoga drugog mjesta. Prošle je godine to bio zagrebački advent, koji ih je oduševio, a ovoga puta Lovre je htio posjetiti opatijski. Naime, od svojih prijatelja, već ranije, dobio je mnogo preporuka za Staru Damu, a i zanimalo ga je kako izgleda jedan božićni advent na moru. Tako je jednoga snježnog zimskog dana Lovre rekao Loli da joj je pripremio iznenađenje.
„Kamo idemo?“ – zanimalo je Lolu dok je ulazila u auto.
Vani je već pao mrak i gradom su svijetlile lampice. Lovre joj nije htio reći kamo idu, već se samo zagonetno smiješio. Lola je bila uzbuđena i nestrpljivo je pratila put te je nakon pola sata shvatila da je njihovo odredište zapravo Opatija. O tome je Lovre, naime, već danima s njom razgovarao.
„Opatijski advent!“ – veselo je uskliknula .
Auto su parkirali u blizini i uputili se prema svjetlima. Osjećali su se kao da su u nekom čarobnom svijetu, kao u bajci. Bili su oduševljeni toliko da nisu znali što da prvo razgledaju. Lola je htjela obići Angiolinu, park koji je bio prekrasno ukrašen. Na drveću je bilo mnoštvo šarenih lampica koje su bile postavljene kao lizalice u obliku štapa. Obasjavale su cijeli park i svojim šarenilom dočaravale osjećaj Božića. Da stvar bude još čarobnija, uokolo su se nalazili i oslikani vojnici iz Orašara. Lola je fotografirala sve oko sebe jer je htjela zabilježiti svaki trenutak, čaroban trenutak.
„Hajmo sad do paviljona!“ – rekao je Lovre odvlačeći Lolu do romantičnoga glazbenog paviljona koji se nalazio preko puta Angioline.
„Baš
je lijep ovaj paviljon. I romantičan.“ – rekao je Lovre smiješeći se.
Vrijeme je brzo prolazilo, a htjeli su sve razgledati. Osim romantičnoga glazbenog paviljona, Angioline i Parka sv. Jakova vidjeli su i Umjetnički paviljon Juraj Šporer. Svaki stup paviljona bio je obgrljen lampicama, a ispred se nalazila i zlatna fontana visoka čak četiri metra.
Jednom su, dok još nisu bili zajedno, odvojeno posjetili Festival čokolade u Opatiji. Sjećali su se ukusnih kolača i vrućih napitaka u čaši. Ove godine, zajedno, zbog trenutne situacije, zatvorenih ugostiteljskih objekata, morali su ponijeti toplu čokoladu od kuće. Ona je bila, barem im se tako činilo, još bolja od one s festivala.
Nakon tople čokolade, za kraj, još su se htjeli
fotografirati preko puta Djevojke s galebom. Tamo su sjeli na klupicu iznad
koje je bio visoki luk ukrašen lampicama, božićnim kuglicama i borovim granama.
Bilo je to savršeno mjesto za blagdansku fotografiju. Lola je bila jako sretna
što ju je Lovre ovamo doveo da mogu skupa vidjeti sve što ovaj advent nudi. Bio
je to zaista najljepši advent na moru. Sjedili su zagrljeni, obuzeti osjećajem
Božića i razmišljali kako će prekršiti pravilo o novim destinacijama te iduće
zime zasigurno opet odabrati Opatiju. Možda bude još ljepša i čokoladnija kada
borba s koronavirusom završi.
Lea
Zubčić